U banjalučkom listu "Glas" od 10. februara 1969. godine pronašli smo interesantnu foto priču o 75-godišnjoj starici Đuki Čolić iz Aginog sela, "ispod mrgodne Čemernice", koja se zadnjih 12 godina služi "neobičnim karavanom".
"Svake sedmice siđem do naše prodavnice da kupim potrepštine za kuću. Djeca odoše u svijet, a ja ostah sa snahama i unučićima koji još nisu snažni da prepješače do 15 kilometara, koliko nam je udaljena kuća od zadružne prodavnice...
Bila sam za ljepših dana i u Banjaluci, Jajcu, a eto, sada kada je ovo vrijeme i zima, samo do prodavnice kod Laze Pavičara", priča Đuka.
Autor priče navodi da ni vukovi koji viju u planini ne mogu da prepriječe put starici koja na malom konjiću "zekanu" prelazi preko staza kuda su samo nekad mogle koze da se kreću, dodajući da su htjeli da joj pomognu da se lakše uspne na konja, ali je starica odbila.
"Mogu ja još sama da osedlam konja i da se pripnem bez uzengija", kaže Đuka.
Tako je i bilo. Živahna starica se vješto podigla i krenula, a mi joj zaželismo sretan put u planinu, piše autor teksta Mladen Mutić.
..........
Ovaj interesantan tekst od prije pola vijeka pronašli smo u arhivi Narodne i univerzitetske biblioteke RS u Banjaluci.