Rodni stereotipi o ulozi žene u društvu, o očekivanim oblicima ponašanja i karakteristikama ličnosti, utiču na tumačenje i primjenu zakona, bez obzira na činjenicu da sudije, tužioci i advokati ističu da su nepristrasni i objektivni, kaže prof. dr Ivanka Marković.
"Prodao ćerku za 1000 maraka"
Nepravosnažnom presudom Okružnog suda u Banjaluci, krivice za trgovinu djetetom oslobođeni su otac trinaestogodišnje djevojčice Alija Alić (51), te Mehmed Bosak (47) i njegov sin Ismet Bosak (19). Alić se teretio da je 10. januara prošle godine u Doboju sa Mehmedom Bosakom dogovorio i obavio prodaju svoje trinaestogodišnje kćerke za 1.000 maraka, a da je prodata kako bi zasnovala prinudni brak. Prema izjavama advokata u ovom slučaju nema elemenata krivičnog djela, 'jer se tu radi o romskoj populaciji koja ima jasna pravila koja se baziraju na običajnom pravu koje je staro nekoliko hiljada godina'.
Advokat ističe da, prema stavu svih Roma, odnosno njihovih vjerskih poglavara, djevojka za udaju tj. osoba koja može da sklopi brak je ženska osoba koja je napunila 13 godina, te navodi "Kod njih je djevojka od 18 godina stara za brak. Ono što je tu bitno je da se tu radi o neotklonivoj pravnoj zabludi, to što su oni učinili je nešto što su njihovi preci radili hiljade godina unazad. To je dio njihove tradicije, što nikako ne može biti kvalifikacija djela da se radi o trgovini ljudima'.
Kao argument u prilog takvog stava suda navodi se presuda Apelacionog suda u Beogradu kojom je okrivljeni, optužen za krivično djela obljube sa djetetom i kojeg je Viši sud u Pančevu, odbijajući da prihvati izvinjavajuću pravnu zabludu na koju se odbrana pozivala, osudio na pet godina zatvora, oslobođen optužbe uz argumentaciju da se on nalazio u izvinjavajućoj pravnoj zabludi.
U obrazloženju presude Apelacioni sud navodi da je imao u vidu činjenice da su okrivljeni i oštećena pripadnici romske nacionalne manjine, te da je okolnosti konkretnog događaja cijenio u sklopu sociološko-kulturoloških osobenosti navedene etničke zajednice u pogledu obrasca bračnih i porodičnih odnosa koji se, između ostalog, odnose na rano stupanje u polne odnose i rano zasnivanje zajednice života“.
U obrazloženju ove presude se dalje navodi:
“Polazeći od navedenog, te imajući u vidu prirodu krivičnog djela i okolnosti pod kojima je djelo izvršeno i sveobuhvatno dejstvo subjektivnih faktora, ovaj sud je našao da okrivljeni, ne samo da nije bio dužan i nije mogao da zna za postojanje pravne norme koja se odnosi na njegovo ponašanje odnosno propise koji određuje zabranu stupanja u polne odnose sa osobama mlađim od 14 godina, već da je okrivljeni imao razloga da vjeruje da je njegovo ponašanje dozvoljeno i čak društveno poželjno, pored ostalog imajući u vidu činjenicu da su njihove porodice podržale njihov odnos koji je u skladu sa običajima romske zajednice“.