Gdje je bio Mladić 14. jula 1995?

On je tvrdio da je taj dan i sutradan Mladić bio u Dobanovcima na sastanku sa tadašnjim mirovnim pregovaračem EU Karlom Biltom i Slobodanom Miloševićem.

Svjedok KDZ-039 je rekao je da je "moguće da je Mladić noću bio na sastanku" i ponovio da je general 14. jula u crvenom automobilu pratio kamion sa zarobljenim muslimanima do gubilišta.

"Mladića sam video ukupno šest puta - prvi put u sali u Orahovcu. On je rekao: Nismo mogli da se dogovorimo, jedni od vas idu u Kladušu, kod Fikreta Abdića, a jedni u Bijeljinu", rekao je svjedok.

Prema optužnici protiv Karadžića, u Orahovcu je 14. jula 1995. godine ubijeno više od 1.000 muslimana iz Srebrenice, a ovaj svjedok i još jedan preživjeli su i sutradan su pobjegli u šumu.

Tužilac je potom izveo holandskog pukovnika Johanesa Rutena, koji je 1995. godine bio poručnik i obavještajni oficir i koordinisao patrole Holandskog bataljona Unprofora, koje su obilazile bazu u Potočarima.

Ruten je svjedočio i na drugim suđenjima po optužnicama za genocid u Srebrenici - u predmetima protiv generala Radislava Krstića, "Popović i drugi", kao i na suđenju generalu Zdravku Tolimiru.

Prema sažetku izjave sa ranijih svjedočenja, Ruten je rekao da je "srpska strana sprečavala dolazak humanitarne pomoći u enklavu, zbog čega su ljudi preturali po kontejnerima Holandskog bataljona".

Ruten je video da su srpski vojnici u Srebrenici 12. jula dijelili stanovništvu hljeb, vodu i slatkiše i da je to snimano kamerom.

"Čim je snimanje prestalo, prestalo je i dijeljenje hrane, a snage VRS su čak tražile da se hrana vrati nazad", ispričao je Ruten.

Svjedok je rekao da je kod "bijele kuće" u Potočarima, gdje su bili zatočeni muslimanski muškarci, video lične dokumente i torbe koji su im bili oduzeti, a kasnije bačeni i spaljeni.

On je u kući fotografisao pedesetak zarobljenika, a kod obližnjeg potoka devet ubijenih muškaraca.

Međutim, kako je naveo, "fotografije leševa zbog greške nisu mogle da se razviju".

Ruten je danas tvrdio da je devetoro ljudi čije je leševe snimio očigledno ubijeno na mjestu gdje ih je video.

"Vidjelo se da nisu premještani sa mjesta gdje su strijeljani", naveo je on.

Na početku unakrsnog ispitivanja, Karadžić je zatražio od svjedoka da odbrani dostavi na uvid njegove dnevnike iz 1995. godine, ali je Ruten ostao pri stavu da je to "obična bilježnica, a ne dnevnik, i da se u njoj nalaze lične bilješke, za koje bi želio da ostanu lične".

Karadžićev pravni savjetnik Piter Robinson najavio je da će se pretresnom veću obratiti u vezi sa "prinudom svjedoka da preda dnevnik".

Karadžić je insistirao da se mora "razlučiti šta je svjedok video 1995. i šta je u međuvremenu usvojio pod uticajem medija".

Ruten je ispričao da je između njega i podređenog mu poručnika Van Dajna došlo do "razlike u mišljenju" u vezi sa angažovanjem holandskih vojnika kada je bila riječ o izbjeglicama. "Izgledalo je kao da Holandski bataljon pomaže deportaciju. Van Dajn je rekao da to ne izgleda tako, jer nije tako, a ja sam rekao da nije važno šta on misli", ispričao je Ruten.

On je negirao da je znao da je muslimanska strana tražila od UN pomoć da se evakuiše cjelokupno stanovništvo Srebrenice. On nije čuo da je general Mladić 12. jula rekao da "nema autobuse i da je od UN tražio da mu daju autobuse i gorivo, koje nije imao".

"Kasnije smo saznali za te događaje", prokomentarisao je Ruten.

Na pitanje ko je doveo civile u Potočare, Ruten je odgovorio da su "oni, uglavnom, bili prisiljeni da pješice dođu do Potočara, a da je Holandski bataljon bio zadužen da pomogne onima koji nisu bili u stanju da se do tamo popnu".

Povodom Karadžićeve tvrdnje da su "civili stigli u Potočare prije nego što su Srbi došli u Srebrenicu", Ruten je rekao da je VRS "prodrla u enklavu sa južne strane i da je već bila na teritoriji UN, a da se kasnije čula teška paljba po zaprečnim položajima Unprofora".

Ruten je naglasio da nije znao da su civilne vlasti naredile stanovništvu da se okupi u Potočarima prije nego što se srpska vojska primakla selima.

Svjedok je rekao da '95. nije znao ni za spisak VRS od 387 ratnih zločinaca, pripadnika 28. divizije Armije BiH.

Karadžić je ocijenio da svjedok "ne bi na isti način gledao na akciju Srba da je znao šta je od njih tražio tadašnji specijalni izaslanik UN za Balkan Jasuši Akaši".

Ruten smatra da Akaši "nije imao uvid u to što se dešava i da je situacija bila drugačija od one koja je njemu predstavljena".

Optuženi i svjedok izložili su i različite stavove u vezi sa predajom ličnih dokumenata. Dok je Ruten tvrdio da je jedini razlog za to mogao da bude to da ne bude moguća identifikacija, Karadžić je bio kategoričan da je "situacija obrnuta i da mogući počinilac odbacuje dokumente, da ne bi bio identifikovan".

Glavni pretres nastavlja se sutra prije podne, kada će Tužilaštvo izvijesti novog svjedoka.

(Srna)