Meaz Bojić iz naselja Lauš već 18 godina održava ljubav preko žice sa suprugom Galinom Bojić, koja je Ruskinja i živi u Moskvi.
On i Galina su u braku 21 godinu, a za to vrijeme ukupno su zajedno proveli samo tri godine. Ostale godine se redovno čuju telefonom i tako im opstaje bračna zajednica. Sa suprugom se čuje svake srijede i subote te pričaju o svemu, pa mu, kako kaže, nije žao "nagomilati" telefonski račun, pišu "Nezavisne novine".
"Imao sam mnogo žena, ali Galina je moja jedina prava ljubav. Od kada sam je upoznao, ona je postala jedina žena u mom životu iako nas je daljina razdvajala cijeli život", priča Meaz.
Prema njegovim riječima, Galinu je upoznao preko oglasa za lične kontakte, koji je dala u novinama 1992. godine, i od tada taj oglas svakodnevno nosi u džepu.
Vjenčali su se u Banjaluci dva mjeseca kasnije, ali se ona ubrzo zbog posla morala vratiti u Rusiju.
Zbog ratne situacije vidjeli su se tek u Minhenu u Njemačkoj dvije godine kasnije gdje je ona turističku vizu uspjela da produži samo na godinu i po dana i ponovo se morala vratiti u Rusiju.
Bili su razdvojeni još tri godine kada su se prijavili u agenciju koja je slala mješovite bračne parove u Ameriku, pokušavajući tamo započeti zajednički život. Međutim, kada su se skrasili, ostali su bez posla i ona se ponovo vratila u Rusiju, a on u Banjaluku.
Meaz ističe da posljednjih godina živi sam u Banjaluci, u skromnom stanu i finansije su jedni krivac zašto nije sa svojom suprugom.
"Zbog nerazriješenog imovinskog stanja moram da ostanem još neko vrijeme u Banjaluci. Nadam se da ćemo barem po stare dane uspjeti da se skrasimo zajedno", priča on.
Želja im je da svoj brak nastave u Minhenu i u starim danima prožive zajednički život.
Meaz i Galina nemaju zajedničke djece. Kada su se upoznali, on je bio razveden, a ona udovica. Meaz kaže da njenog unuka danas voli više od svih i svaki dan ga sluša na diktafonu kako mu se obraća sa "djeduška moj".
(MONDO)