Bivši muslimanski vojnik svjedočio u odbranu Karadžića, osporavajući navode optužnice o broju muslimana iz Srebrenice koje su ubile srpske snage
Svjedočeći skrivenog lika i elektronski izmenjenog glasa, zaštićeni svjedok KW-12 izjavio je da je pri proboju Armije BiH iz Srebrenice ka Tuzli, u julu 1995. u šumi stradalo "1.500 do 1.700" osoba, koje nisu bile pokopane.
Osim u zasjedama Vojske Republike Srpske, oni su stradali i u međusobnim okršajima.
Svjedok je - tokom dugog i, na momente, konfuznog iskaza, koji je bilo teško pratiti - osporavao i broj Muslimana ubijenih u selu Kravica, u prvoj od masovnih likvidacija poslije pada Srebrenice u julu, kao i odgovornost srpskih policajaca koji su osuđeni za taj zločin.
Karadžić (68), koji je tada bio predsjednik Republike Srpske i vrhovni komandant njenih oružanih snaga, optužen je za genocid nad oko 7.000 Muslimana iz Srebrenice u danima nakon što je Vojska RS, 11. jula 1995, zauzela tu enklavu koja je bila pod zaštitom UN.
Pobijajući tu optužbu, Karadžić tvrdi je da je u masovnim grobnicama oko Zvornika, iz kojih su tijela ubijenih bila ekshumirana, bile pokopane i žrtve pale pri proboju kolone ABiH iz obruča oko Srebrenice ka Tuzli.
Svjedok KW-12 tvrdio je da je, tokom proboja, od 11. do 13. jula 1995. "mogao vidjeti 1.500 do 1.700 - 2.000 mrtvih". Neki su, po njegovim riječima, stradali u tri zasede VRS, ali je bilo i međusobnih ubistava. "Naiđe neko... nema dokumenta, ne zna bismile, nije obrezan, odmah se ubija".
Nakon što je zarobljen, 13. jula, svedok je, kako je izjavio, bio prebačen u zemljoradničku zadrugu u Kravici, gdje su bili drugi muslimanski zarobljenici.
U "prvoj prostoriji bilo je oko 80 ljudi, nije moglo stati ni 100, ni 200 ljudi". Nakon što ga je stražar, prijatelj uputio u drugu prostoriju, KW-12 je "čuo kratak rafal" i "kroz prozor izletio i pobjegao".
Prema optužnici i ranijim presudama Tribunala, srpske snage su u kravičkom skladištu toga dana ubile oko 1.000 muslimanskih zarobljenika, a za taj zločin pred sudom BiH osuđeno je nekoliko pripadnika specijalne policije RS.
KW-12 tvrdio je, međutim, da osuđeni nisu bili u Kravici u vrijeme masakra, nego u obližnjim Sandićima i da ih je on vidio dok su ga, poslije zarobljavanja, srpski vojnici tuda sprovodili. Tvrdio je da je o tome poslije rata obavijestio i tužilaštvo u Sarajevu i agenciju SIPA, poslije čega su mu tražili da potpiše da "nikada nije bio u Srebrenici". Iz njegovog iskaza proizlazi da je svjedok bio u zatvoru poslije rata u BiH.
Svjedok je tvrdio i da je kod jednog od poginulih u zasjedama pri proboju kolone ABiH iz Srebrenice pronašao "100.000 maraka" koje je, sa drugima, "popušio", zavijajući u njih duvan. "To nam je bio papir duvanski".
Prije dolaska u Srebrenicu, po iskazu svjedoka, pripadnici njegove "16 muslimanske istočne brigade" ubili su, u okolini Zvornika, srpske civile, ali i muslimanske izbjeglice koje su to vidjele.
Tvrdio je i da je, u maju 1992, bio prisutan kada su okolini Bratunca dvojici Srba odsječene glave, dok je "jedan policajac na ražnju ispečen".
Poslije toga i ubistva srpskog sudije Gorana Zekića, srpske snage su svjedoka, njegovog oca "i sve komšije Muslimane izvele iz kuća i odvele na stadion u Bratuncu". Ubrzo su bili prebačeni u školu, gdje su ih "šešeljevci" i "bijeli orlovi" mučili, tukli i ubijali.
Opisujući kako je, potom, bio među 450 Muslimana koji su bili prebačeni na Pale, a potom u Visoko "na razmjenu", svjedok je zaplakao. "Ne mogu ništa loše reći o boravku na Palama, mogu samo da se zahvalim policajcima... Došao sam u veoma lošem stanju, bio sam sav isečen", kazao je, potvrđujući da mu je pružena medicinska pomoć.
Prema optužnici koja Karadžića tereti za progon Muslimana i Hrvata širom BiH, koji je u sedam opština imao razmjere genocida, Muslimani iz Bratunca su preko Pala bili proterani.
Svjedoka odbrane KW-12, sutra će unakrsno ispitivati tužioci. Optužnica Karadžića tereti i za teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem i uzimanje za taoce pripadnika Unprofora, 1992-95.
(Beta)