Na konferenciji o kulturi sjećanja i součavanju s prošlošću u Banjaluci postavljeno i jedno neočekivano pitanje: šta je sa suočavanjem sa sadašnjošću?
Postoji li zajednička kultura sjećanja na prostoru bivše Jugoslavije, na koji način se mediji odnose prema prošlosti i kako je interpretiraju, neka su od pitanja koja su postavljena na konferenciji ''Kultura sjećanja'' koja je održana danas u Banjaluci u organizaciji Fondacije "Fridrih-Ebert" .
Na panelu "Mediji i kultura sjećanja" su učestvovali Aleksandar Stanković, urednik emisije "Nedjeljom u 2" na HRT-u, Žarko Marković, zamjenik glavnog i odgovornog urednika u ''Glasu Srpske'' u Banjaluci, Dejan Šajinović, novinar banjalučkih ''Nezavisnih novina'', Dragan Bursać, kolumnista online magizana Buka i Al Džazire BiH i Boris Pavelić, novinar riječkog "Novog lista".
Pričalo se o tome na koji način se mediji odnose prema prošlosti, kako je propituju i kako utiču na građane; kako mediji intepretiraju ratna dešavanja, karakter rata, ratni zločin; kako se izvinjenja predstavljaju u medijima; kako se intepretira pomirenje i mirovni potencijali?
Situaciju u Hrvatskoj ilustrativno je ličnim primjerom opisao Aleksandar Stanković.
"U Hrvatskoj se insistira samo koliko naših je nestalo u ratu, a rijetko ili nikako o stradanju Srba. O karakteru rata da je bio i građanski neće baš dobro da prođe. Ja sam u jednoj svojoj emisiji ugostio veterana iz Vukovara, čiji se rođeni brat borio u srpskoj vojsci. Na moje pitanje da li je u njegovom slučaju rat bio građanski, zaradio sam osude urednika i Hrvatske radio-televizije (HRT), koja se ogradila".
Kao drugi slučaj naveo je presudu i samoubistvo Slobodana Praljka u Hagu, koje je izazvalo nacionalističku histeriju i polarizaciju u hrvatskim medijima.
Još jedan od primjera odnosa prema prošlosti, kaže Stanković, bio je dolazak predsjednika Srbije Aleksandra VUčića u posjetu Hrvatskoj. Poznati voditelj objašnjava da se javnost u zemlji tada jedino bavila pitanjem "izvinjenja Vučića", pri tom zaboravljajuću da su to učinila njegova dva prethodnika Svetozar Marović (nekadašnji predsjednik Srbije i Crne Gore) i Boris Tadić, biši predsjednik Srbije.
Plastično prikazujući odnos novinara prema nacionalizmu i politici, spomenuo je Svjetsko prvenstvu u Rusiji.
"Ako je normalno da sportski novinar bude prvo Hrvat, pa tek onda novinar, zašto bi to bilo drugačije kad su u pitanju politički novinari?", zapitao se ironično Stanković.
Žarko Marković se bavio analizom tekstova u "Glasu Srpske" i "Dnevnom avazu" u periodu od 10. do 13. jula ove godine prije, za vrijeme i poslije komemoracije u Potočarima i zaključio da ne postoji interesovanje za istinu, već se u BiH većina bavi inatom.
"U Avazu na primjer nije bilo ni slova o parastosu u Zalazju (u pitanju su srpske žrtve), da bi na naslovnici tog 13. jula dominirao Fahrudin Radončić, vlasnik dnevnika", primijetio je Marković skrenuvši pažnju na to da se na skupovima poput ovog često okupljaju istomišljenici što onemogućava zdrav dijalog i raspravu o onome što se događalo u BiH, pogotovo za vrijeme rata.
Dejan Šajinović je kao zaključak naveo svoju objavu na društvenoj mreži ''tviter'' u kojoj je napisao da je ''nekažnjen zločin u ratu ponovljen zločin u miru" i naglasio je da je najvažnije ne gurati pod tepih svoje zločince.
"Uvijek se samo ističu 'naše' žrtve, a 'njihove' prećutkuju. Tokom rata nismo odgovorili zadatku, nismo bili dovoljno hrabri i direktna posljedica sada koju imamo je da institucije ne rade svoj posao kako bi trebalo, što možemo da vidimo u slučaju 'Davida Dragičevića' na Trgu Krajine, čiji otac već šest mjeseci traži ubice svog sina", dodao je Šajinović.
Dragan Bursać, koji je dobio ''European Press Prize'' nagradu za najbolju kolumnu u ovoj godini, najprije je govorio o svom ratnom putu u Vojsci Republike Srpske.
"Nisam direktno granatirao Bihać, ali sam bio pored topa koji je bio vreo. Ogromni i strašni zločini su vršeni nad Srbima i ja sam o tome pisao, ali sam etiketiran kao autošovinista kad sam pisao o srpskim zločinima. Moja porodica je zbog toga izložena prijetnjama, ali ovaj novinarski posao je takav da radite u korist svoje štete ukoliko niste priklonjeni nacionalnom korpusu", naglašava Bursać.
Prema njegovom mišljenju današnja situacija u RS je takva da se na izborima 2018. godine bore dvije struje, ali na malo drugačiji način od uobičajenog: "Borba se vodi između Ratka Mladića i Radovana Karadžića", rekao je Bursać i kao ilustraciju naveo načelnika Vlasenice Miću Kraljevića, koji se na ulazu u ovu opštinu smiješi sa bilborda na kojem je osuđeni ratni zločinac Mladić.
Bursać nije propustio da doda da je u Federaciji BiH primijetan narastajući i sve više prisutan "bošnjački fašizam".
Novinar i kolumnista riječkog "Novog lista" Boris Pavelić je najprije rekao da su istinoljubivi ljudi na Balkanu uvijek protiv nacionalizma i osim "suočavanja sa prošlošću" uveo novi pojam "suočavanje sa sadašnjošću", jer se, kako kaže, i danas gine na granicama BiH i Hrvatske.
"Kod Bihaća na granici BiH i Hrvatske u posljednje vrijeme poginulo je najmanje 14 ljudi, a prema podacima NVO njih 20. U pitanju su izbjeglice, ali se ne zna ko ih je ubio niti ih iko spominje. Postali smo potpuno ravnodušni na stradanje tih ljudi. Da li smo postali svjedoci, ne ratnih, već mirnodopskih zločina? Prije nekoliko dana, policija je razdvojila jednog Sirijca od njegove kćerke. Od policije dobijamo samo štura saopštenja u kojima ništa ne možemo saznati. Mi nemamo nikakav model na koji način ćemo kontrolisati rad policije, a ljudi ginu", naveo je Pavelić.
Potom su uslijedila pitanja prisutnih novinara, što je izazvalo i burnu, ali vrlo pristojnu i argumentovanu raspravu, prvenstveno između Markovića i Bursaća oko načina na koji novinar može da doprinose pomirenju u BiH. Moderator panela bila je novinarka Milkica Milojević.
Prije novinarskog održan je panel "Kultura sjećanja i politike sjećanja" gdje su uz moderatora Đorđa Vukovića profesora Fakulteta političkih nauka razgovarali: Ivan Čolović, politički antropolog iz Beograda, Tihomir Cipek, profesor Fakulteta političkih nauka u Zagrebu , Natasha Zupan, FriEnt Berlin i Žarko Korać, psiholog iz Beograda.
Konferencija Fondacije "Friedrih-Ebert" o Kulturi sjećanja redovno se organizuje od 2005. godine i posvećena je sveobuhvatnim pitanjima kako se razvija proces suočavanja s prošlošću, naročito konfrontacije sa ratnim zločinima tokom 90-ih godina u zemljama bivše Jugoslavije, te kako on utiče na demokratsku tranziciju (prije svih u Bosni i Hercegovini).
