Više od četiri hiljade Srba protjerano je s Kosova u pogromu koji se dogodio tačno prije devet godina. Evo kako se Srbija svega sjeća...
U crkvi Sv. Nikole u Prištini vladika raško-prizrenski Teodosije služio je danas pomen stradalim u martovskom nasilju prije devet godina na Kosovu i Metohiji.
Službi u crkvi u Prištini prisustvovao je i direktor Vladine Kancelarije za Kosovo i Metohiju Aleksandar Vulin, koji je od međunarodne zajednice zatražio da prizna grešku zato što devet godina kasnije nije uložila dovoljno napora da otkrije one koji su naredili i izvršili pogrom nad Srbima na Kosovu i Metohiji.
Vulin je podsjetio da je preko 50.000 ljudi učestvovalo u martovskom pogromu, "posljednjem nekažnjenom pogromu u Evropi" za koji niko krivično nije odgovarao devet godina kasnije.
"Tražimo od međunarodne zajednice da se uzdigne iznad predrasuda o Srbiji i srpskom narodu i da nam da odgovor ko je naredio i izvršio martovski pogrom ali i da nam kaže ko je ubio djecu u Goraždevcu, ko je digao u vazduh autobus u Livadicama, ko je bacio bombu na našu djecu Mitrovici i ko je pobio žeteoce u Starom Gracku", rekao je Vulin.
"Od nas se traži da oprostimo ali kako da oprostimo kada ne znamo kome, kada ne znamo te ljude, kako da oprostimo ako ne znamo ko je odgovoran za trgovinu ljudskim organima, ako ne znamo ko je vršio sve to što je dovelo da u crkvi Sv Nikole u Prištini danas ima mnogo više Srba nego što ih živi u čitavoj Prištini", rekao je on.
On je od međunarodne zajednice takođe zatražio da u sjenci martovskog pogroma i današnjeg dana dobro razmisli da li Srbi ne zaslužuju da odlučuju o svojoj sudbini i da li su Srbi jedini narod u Evropi koji neće moći da bira svoju policiju, svoje pravosuđe i da li su Srbi jedini narod u Evropi nad kojim je izvršen pogrom a da za taj zločin nema kazne.
"Pozivam međunarodnu zajednicu da prije nego što odgovori, dobro razmisli da li je moguće da nakon uspomene i na ovaj pogrom i saznanja da za njega niko ne odgovora, Srbi ne zaslužuju da samostalno odlučuju o sopstvenim životima, da nemaju svoju bezbjednost, pravosuđe, školstvo, zdravstvo, vlast koju bi sami birali", rekao je on.
Vulin je podsjetio da su se Srbi na godišnjici martovskog pogroma u Prištini okupili u crkvi koja je spaljena pa obnovljena.
"U crkvi je danas bilo mnogostruko više Srba nego što ih danas živi u Prištini, zato što pogrom nije kažnjen, zato što već devet godina imamo zločin bez kazne zato i nema Srba u Prištini, mnogim selima i gradovima u pokrajini", rekao je Vulin.
On je podsjetio da je prije devet godina u nasilju iseljeno šest gradova i deset sela, da se Srbi nikada u njih ne bi vratili a žele da se vrate.
Vladika Teodosije je u besjedi istakao da oni koji su prije devet godina na današnji dan ubijali i protjerivali, palili svetinje božije, domove Srba koji su bili opredijeljeni da žive ovde, mislili da će smrću sve biti završeno.
Ono što se Srbima desilo 1999. godine pa na dalje, to je bio veliki pogrom kada je stotine hiljada ljudi napustilo svoje domove i ove prostore, oko 150 crkava je oskrnavljeno i porušeno, naša groblja su oskrnavljena i sve se to dešavalo pred očima cijelog svijeta, rekao je Teodosije.
"Mislili smo da će ti koji čine zlo prestati jednog dana i najmanje smo se nadali 17. i 18. marta 2004. da se može dogoditi tako nešto i da može ovaj svijet koji je bio prisutan u liku međunarodne zajednice dopustiti takav pogrom i zločin nad nedužnim srpskim stanovništvom koji je ostao da živi ovde. Martovski pogrom nas je sve iznenadio uključujući i vojnike koji su čuvali naše svetinje i bili zaduženi da obezbjede mir na ovom prostoru i cijeli svijet", rekao je vladika.
Prema njegovim riječima, pogrom iz 2004. bio je veća rana od one "koja nam je nanijeta 99. godine zato što je srpsko biće bilo ranjeno" a izvršen je zločin nad tim "ranjenikom koji nije mogao da se brani i koji je bio nemoćan".
"Oni koji je trebalo da ga brane, okrenuli su glavu svoju i dopustili da se ti zločinci iživljavaju nad našim narodom i našim svetinjama", rekao je vladika raško-prizrenski podsjetivši da je tada bila spaljena crkva Svetog Nikole u Prištini i da još postoje tragovi tog vandalizma na zidovima i freskama.
Teodosije je podsjetio da su tada stradali i ostali srpski hramovi na Kosovu među kojima i oni koji su svjetska kulturna baština.
Na Kosovu i Metohiji Kancelarija za Kosovo i Metohiju organizovala je niz aktivnosti čiji je cilj da se podsjeti domaća i međunarodna javnost na zločin koji je 17. i 18. marta 2004. godine počinjen u pokrajini nad srpskim i nealbanskim stanovništvom.
Sve akcije u centralnoj Srbiji, inostranstvu i na Kosovu i Metohiji odvijaju se pod sloganom "Zločin bez kazne".
Akademija "Zločin bez kazne. Pesmom protiv zveri" biće održana u Kosovskoj Mitrovici a u programu će učestvovati pjesnici iz Srbije, Crne Gore i Republike Srpske.
U Kosovskoj Mitrovici na otvorenom su izložene fotografije pod nazivom "Zločin bez kazne. Pogrom 17.-18. mart 2004. Kosovo i Metohija", koje prikazuju događaje od prije devet godina kada je došlo do nasilja u pokrajini.
U talasu nasilja na Kosovu i Metohiji od 17. do 19. marta 2004. godine ubijeno je 19 osoba, od kojih osam Srba, dok je 11 Albanaca život izgubilo u obračunu s međunarodnim snagama bezbjednosti.
Kao nestali još se vode dvoje Srba, iz domova je protjerano više od 4.000 Srba, napadnuti su spomenici kulture i svetinje SPC.
Na Kosovu i Metohiji je u pogromu uništeno ili do temelja spaljeno 35 hramova SPC, među kojima 18 spomenika kulture, poput hrama Bogorodice Ljeviške u Prizrenu iz 14. vijeka.
Prema podacima Eparhije raško-prizrenske SPC, iz aprila 2004, ukupan broj uništenih crkvenih zgrada je bio blizu 100.
Na Kosovu su u tri dana pogroma povrijeđene 954 osobe, među njima 143 srpske nacionalnosti i desetine pripadnika međunarodnih snaga koji su se sukobili s lokalnim Albancima štiteći Srbe i njihovu imovinu.
Uništena su i 72 vozila UN, "etnički očišćeno" šest gradova i devet sela, porušeno je, zapaljeno ili teško oštećeno 935 srpskih kuća i deset društvenih objekata.
U srpskim crkvama na Kosovu i Metohiji tokom martovskog pogroma nestalo je, uništeno ili oštećeno neprocijenjivo kulturno nasleđe, hiljade ikona, fresaka, drugih crkvenih relikvija, starih i retkih knjiga, dokumenta.
Međunarodni tužioci i sudije na Kosovu procesuirali su sedam slučajeva uništavanja crkava i 67 osoba osudili na zatvorske kazne od 21 mjeseca do 16 godina.
Povod ili izgovor za pogrom bila je kampanja medija na albanskom u kojoj su lokalni Srbi optuženi da su psima natjerali preko rijeke Ibar grupu dječaka Albanaca iz sela Čabar kod Zubin Potoka od kojih se jedan utopio u rijeci.
Istraga UNMIK policije utvrdila je da su optužbe bile lažne, a portparol međunarodne policije Neridž Sing izjavio je tada da su ''preživjeli dječaci poslije tragedije bili pod jakim pritiskom albanskih novinara i političara da optuže Srbe iz susjednog sela".
Kosmetski Albanci su najprije započeli proteste u južnom dijelu Mitrovice, da bi u sumrak krenuli u oružani napad na Srbe u sjevernom dijelu grada, što su nastojali da obuzdaju pripadnici Kfora.
Predstavnici međunarodne zajednice ocijenili su tada da je "etnički motivisano nasilje" nad Srbima na KiM "planirano i dobro orkestrirano", ali se ispostavilo da više od 20.000 pripadnika međunarodnih snaga isprva nisu adekvatno reagovali da bi ga spriječili.
Poslije pogroma nad Srbima, uhapšeno je 270 Albanaca, 143 osobe su osuđene, većina na novčane kazne, a 67 na zatvorske kazne, ali ne i glavni akteri iz političkih struktura i redova nekadašnje OVK.
Teror albanskih ekstremista osudili su potom Savjet bezbednosti UN, kao i EU, a Parlamentarna skupština Savjeta Evrope je 29. aprila 2004. donijela rezoluciju.
Ni devet godina poslije proterivanja većina žrtava martovskog pogroma nad Srbima nije se vratila u svoje domove, brojni se i dalje nalaze u kolektivnim centrima, kontejnerskim naseljima ili tuđim kućama u statusu interno raseljenih.
(MONDO/agencije, foto: Tanjug, Nenad Milošević)