Putnici iz Srbije koji su se zatekli na zavejanim putevima u Mađarskoj ogorčeno prepričavaju kako su preživjeli agoniju.
Ovako nešto od Evropske unije nismo očekivali! Da nas više od 20 sati niko ne pogleda, ne pruži pomoć, krene u čišćenje puta, sramota za cijelu Evropu. Da se nismo obratili našim medijima niko ne bi mario za nas, ovako nešto se sigurno u Srbiji ne bi desilo - gotovo uglas, revoltirano rekli su u subotu oko jedan iza ponoći na graničnom prelazu Horgoš, vidno izmoreni srpski putnici, koji su u autobusu „Feniks Giz“ bili zavejani kod Đera u Mađarskoj.
"Da su počeli na vrijeme da čiste puteve, da izađu sa kompletnom mehanizacijom ništa se ne bi desilo. Državni praznik je jedno, ali vanredna situacija valjda ima prioritet - bijesno će putnici".
Njih 73, među kojima je i tromjesečna beba, iz Beča su krenuli 13. marta u 17.30 po podne, a u Srbiju i svoje domove stigli su 16. marta u zoru.
Kakvu su agoniju proživjeli samo oni znaju. Normalan polazak i put kroz Austriju zaustavila je prejaka snježna oluja na 98. kilometru puta M1 od mađarskog grada Đera.
"Vjetar je tako kovitlao i nanosio smetove da se autobus tresao", priča za "Novosti" putnik Dragan Maglov. "Ljudi su bukvalno padali u snijeg od jačine vetra, automobili se ljuljali i okretali na skroz zaleđenom putu..."
Prizor kakav ni najbolji filmski reditelji ne bi smislili. Da zlo bude veće, srpski putnici nalazili su se više od četiri kilometra od mjesta gdje je poslije čak dvanaest sati počela evakuacija putnika. Odsječeni od svih i prepušteni sami sebi.
"Nestalo je goriva u autobusu pa su putnici u nekoliko navrata išli kilometrima pješke, po dubokom snijegu, da mole kamiondžije da istačemo i kupimo naftu, kako bi bilo grijanja", dodaju vozači Dragan Jovanović i Dragomir Simić, koji su uložili nadljudski napor da se probiju kroz snježne blokade.
"Ali dalje nismo mogli. Ostalo nam je samo da čekamo pomoć i brinemo o putnicima, da im bude toplo, da im kuvamo čaj i kafu da se okrijepe... Iza nas je veliki vozački staž, ovakav kolaps nismo doživjeli".
Srbi kao Srbi, solidarni kad je najteže. Ulivali su jedni drugima snagu. Dijelili su ono malo hrane i vode što su imali, a kada je to nestalo, najsnažniji su odlazili pješke osam kilometara do prve benzinske pumpe kako bi kupili nešto za jelo. Promrzli, mokrih nogu vraćali su se u autobus, presvlačili i sušili, a onda ponovo odlazili. Vrijeme, kažu, nikad sporije nije prolazilo.
Među putnicima je bilo nekoliko male djece, uplašene, gladne i izmorene, a najmlađi među njima, najhrabriji tromjesečni Nikola. Po njega i njegovu majku Ines Penu, austrijsku državljanku, došao je helikopter da ih evakuiše i vrati u Beč, ali je ona odbila i odlučila da nastavi put.
"Kada su stigli put je već počeo da se raščišćava, smatrala sam da je bolje da polako, sa ostalima nastavim i stignem u Novi Sad gdje nas muž čeka, nego da se sama vratim nazad", odlučna je smjela majka. "On je dobro, malo se unervozio, ali je, sva sreća, bilo toplo unutra, tako da je lijepo spavao".
Telefoni putnika su se usijali, dok se jedan po jedan nisu gasili zbog praznih baterija.
"Ćerka nas je stotinu puta zvala, premrla od brige, sigurno jadna cijelu noć nije trenula", priča baka Mara grleći unuka, koji pokušava da odspava na skučenom sjedištu.
Vedar duh i poslije 30 sati puta nije napuštao putnike. U snježnoj mećavi rodila se i ljubav između Saše Dodića i Maje Đurđević, koja će se nastaviti u nekim boljim vremenskim uslovima.
"Eto dokaza da u svakom zlu ima nešto dobro", pričaju, grleći se, dvoje mladih.
Neki su krenuli na odmor, neki u svatove, a neki da odaju posljednju počast članovima porodice. "Krenula sam na sahranu majci u Šabac ali nažalost nisam stigla, ovo nevrijeme sprečilo me je da se sa njom pozdravim, posljednji put da je poljubim", priča u suzama Ružica Merko.
Poslije borbe koja je trajala više od 30 sati, mađarski putari su, uz pomoć vojske, probili snežnu blokadu na auto-putu M 1 koji od Budimpešte vodi ka Đeru i dalje ka Beču. Sa njega je, u noći između petka i subote, evakuisano oko 13.000 ljudi, među kojima je bilo i državljana Srbije.
U okviru evakuacije, u Tatabanju je, tako, prebačeno tridesetak učenika i profesora matematičke gimnazije iz Sente, koji su u Đer krenuli na međunarodno takmičenje. U subotu po podne oni su, vozom, ipak nastavili put. Uprkos ponudi da i sami budu evakuisani, četrdesetak mladih atletičara AK „Vojvodina“ iz Novog Sada čiji autobus je, takođe, bio zavejan između Budimpešte i Đera je, u petak oko 23 časa, nastavilo put na takmičenje u Dortmundu.
U zavejanoj koloni su, uz ostale, bila i tri autobusa novosadskog „GIZ Feniksa“. Sva tri su, poslije deblokade, nastavila put - dva ka Beču, a jedan ka Novom Sadu.
(MONDO, foto: Beta/AP)
