Suđenja za ratne zločine tokom prošle godine u Hrvatskoj pokazala su ulogu tadašnjeg hrvatskog državnog vrha u zataškavanju zločina nad Srbima.
To je izjavila danas Vesna Teršelič iz nevladine organizacije Dokumenta - Centar za suočavanje s prošlošću.
Na konferenciji za medije posvećenoj praćenju suđenja za ratne zločine u 2012. godini, ukazano je da su, uoči ovogodišnjeg ulaska Hrvatske u Evropsku uniju, neophodni dodatni pozitivni iskoraci institucija prema efikasnijem procesuiranju ratnih zločina.
"Na suđenjima je bitan pomak učinjen zahvaljujući procesuiranju zločina u Sisku i Pakračkoj Poljani, gdje je preko iskaza svjedoka bačeno novo svjetlo na ulogu visokih hrvatskih zvaničnika u događanjima '90-ih", rekla je Teršeličeva.
Ona je navela iskaz ratnog ministra unutrašnjih poslova Ivana Vekića, koji je na suđenju za likvidacije Srba u Sisku izjavio da je tamo "mnogo petokolonaša, pa je bilo teško prepoznati neprijateljski nastrojene civile".
Vekić je u iskazu govorio o liniji komandovanja koja je išla od predsjednika Franje Tuđmana, preko premijera i ministra unutrašnjih poslova do kriznih štabova i policijskih stanica i jedinica, rekla je Teršeličeva, i dodala da su činjenicu da je hrvatski državni vrh znao za zločine potvrdili i brojni tadašnji zvaničnici, od članova vlade do policijskih i obavještajnih funkcionera.
Ona se osvrnula i na nedavni govor mržnje Ruže Tomašić i Zdravka Mamića, za koji je rekla koji je "na tragu zataškavanja zločina", ali i spriječavanja povratka Srba nakon "Oluje", što bi sve trebalo procesuirati.
Teršeličeva je naglasila da je "počinioce ratnih zločina danas sve teže procesuirati".
"Kvalitet dokaznog materijala se smanjuje, zbog nepravovremeno i nekvalitetno provedenih istraga, sve je manji interes javnosti, kako domaće tako i međunarodne, za problematiku ratnih zločina", a u društvu još nije stvorena atomsfera u kojoj bi se svjedočilo protiv počinilaca zločina sa sopstvene strane", rekla je ona.
Zbog toga bi, smatra ona, počinioci i odgovorna lica, naročito na najvišim funkcijama, mogli ostati nekažnjeni.
Konferenciju su, uz NVO Dokumenta, organizovali i Centar za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka i Građanski odbor za ljudska prava (GOLJP) iz Zagreba.
Mladen Stojanović iz osječkog Centra za mir, nenasilje i ljudska prava, istakao je da su lane zabilježeni pozitivni pomaci, kao što su počeci ili nastavci suđenja u nekoliko slučajeva za koje godinjama nije postojala volja da se to uradi.
Radi se o zločinima nad Srbima u Sisku, zatvoru u Zagrebu i logoru Kerestinec kod Zagreba, na Pakračkoj Poljani i na Zagrebačkom Velesajmu, kazao je on.
Stojanović je kao pozitivno označio i rad sudstva u Srbiji, gdje su, kako je rekao, za zločine u Hrvatskoj osuđena 22 pripadnika srpskih jedinica.
Negativno je što nisu procesuirani zločine miniranja srpskih kuća ili deložacije Srba, kao i postupaka u kojima su osumnjičeni počinioci dostupni, ali suđenja traju više od 10 godina, za šta je najbolji primjer slučaj Mihajla Hrastova, koji je pobio 13 srpskih rezervista kod Karlovca 1991. godine.
Ističući da je lane saradnja među nadležnim organima Hrvatske i Srbije imala zastoj, prvo zbog izbora u Srbiji, a onda i zbog oslobađajuće presude za generala Gotovinu, Stojanović je rekao da su ohrabrujući kontakti na nivou ministara spoljnih poslova i pravde dveju zemalja koji će dati direktive za što bolju saradnju nadležnih organa dvije zemlje i potpisivanje međudržavnog sporazuma o saradnji na tim područjima, s obzirom da sada postoji sporazum između tužilaštava.
Marko Sjekavica iz GOLJP-a je govorio o sporosti pravosuđa i nemogućnost žrtava da dožive pravdu i 20 godina nakon rata, a koje moraju plaćati sudske troškove ako im se tužbe odbiju, dok s druge strane, optuženi pripadnici MUP-a imaju obezbjeđena sredstva za odbranu.
Treba insistirati, ne samo na daljnjem unapređenju zakonskog okvira, nego i nastavka procesuiranja ratnih zločina i ukazivanja na okolnosti u kojima su počinjeni, bez čega nema pomirenja, rekao je on.
Postavljeno je i novinarsko pitanje o slučejevima Srba koji su bili optuženi ili osuđeni u odsustvu za neki ratni zločin, a na ponovljenom suđenju oslobođeni krivnje za taj zločin, ali im je optužnica prekvalifikovana u oružanu pobunu, zbog čega nemaju pravo na odštetu za vrijeme provedeno u zatvoru.
Neki od Srba kojima je suđeno nisu oslobođeni zato što nisu počinili zločin, već zbog novog krivičnog zakona po kome se zastrašivanja ljudi više ne smatra ratnim zločinom, a procesuira se samo krađa ili uništenje imovine vrednije od 600.000 kuna (oko 80.000 evra), rekao je Sjekavica.
Aktivisti iz Osijeka su ukazali da neki sudovi na uzimaju u obzir te zakonske promjene i naveli slučaj Radojka Radmilovića, koji je zbog zastrašivanje jedne žene i krađe jednog zamrzivača osuđen na tri godine zatvora.
(Tanjug, foto: Ilustracija, Guliver/Getty Images/Thinkstock)
