Steže se obruč oko Radomira Markovića?

Ovo je rečeno "Danasu" u bezbjednosnim krugovima uključenim u ovaj postupak.

Vicepremijer Aleksandar Vučić saopštio je da ima napretka u istrazi povodom ubistva Ćuruvije i da očekuje da to bude riješeno.

„Imamo precizne i ozbiljne pomake u istrazi o ubistvu Slavka Ćuruvije. Iznenadićete se kakva smo sve zlodjela činili prepisujući ih nekim drugima", rekao je Vučić preksinoć za B92.

Šef Komisije za istinu o ubijenim novinarima Veran Matić izjavio je nedavno "Danasu" da je povodom Ćuruvijinog slučaja formirana i posebna radna grupa u policiji.

Ime Radomira Markovića indirektno je pomenuto prije sedam mjeseci, oko 14. godišnjice Ćuruvijinog ubistva, kada je predsjednik NUNS Vukašin Obradović istupio iz Matićeve Komisije.

Iako nije naveo razlog istupanja, pozivajući se i na to da su članovi Komisije vezani obavezom o državnoj tajni, Obradović je izjavio da nije saglasan da se ponudi status svjedoka saradnika, odnosno pokajnika, u slučaju Ćuruvija.

Prethodno je lider SPO Vuk Drašković obelodanio mogućnost da se Markoviću smanji dio jedinstvene kazne koju izdržava zbog zločina na Ibarskoj magistrali i ubistva Ivana Stambolića, ukoliko svjedoči o Ćuruvijinom ubistvu.

U jednom drugom postupku postoji mogućnost da Marković bude ponovo pozvan da svjedoči - riječ je o suđenju za pokušaj atentata na Vuka Draškovića u Budvi 2000.

Ovaj postupak protiv trojice bivših visokih funkcionera DB-a - Stevana Baste, Milana Radonjića i Ratka Romića ponavlja se 27. novembra u Višem sudu, a prvi pozvani svedok je Vuk Drašković.

Markovića najviše tereti dosije „Ćuran", objavljen ubrzo po padu Slobodana Miloševića 2000, iz koga se vidi da su ovlašćeni radnici RDB-a držali pod operativnim nadzorom Slavka Ćuruviju 11. aprila 1999. na dan njegovog ubistva i da su povučeni nekoliko minuta prije zločina.

Riječ je o „Izvještaju o tajnom praćenju lica" i propratnoj bilješci u kojoj se navodi da su Marković i tadašnji načelnik beogradskog centra RDB-a Milan Radonjić izdali naređenje za praćenje Ćuruvije i da su uklonili operativce sa zadatka „da oni ne bi vidjeli atentatore".

O direktnim atentatorima u proteklih 14 godina, najviše je govorio lider Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj, navodeći imena Luke Pejovića, navodno rezervnog pripadnika JSO, ubijenog pola godine nakon Ćuruvije, i Miroslava Kuraka, pripadnika RDB, koji je napustio službu i iz Tanzanije demantovao da ima veze sa ubistvom.

Kao nalogodavci u medijima su pominjani upravo Šešelj i Miloševićeva supruga Mirjana Marković, oboje nedostupni pravosuđu Srbije. Nema nikakvih nagovještaja da li dokumentacija i eventualni dokazi Matićeve Komisije ukazuju na njih, piše list.

(MONDO)