Željko Ražnatović Arkan je tokom istrage i boravka u Remetincu postao dobavljač oružja za RH, koja je od njega 1991. kupila 12 šlepera oružja, pretežno kalašnjikove AK 47 i protivtenkovsko naoružanje, tvrdi Josip Manolić u svojoj knjizi.
Bivši hrvatski političar i najbliži saradnik Franje Tuđmana u svojim memoarima "Politika i domovina - moja borba za suverenu i socijalnu Hrvatsku" navodi da je “Hrvatska kupila Arkanovim posredovanjem iz vojnog skladišta u Batajnici mnogo oružja, pretežno kalašnjikove AK 47 i protivtenkovsko naoružanje. Reč o 12 šlepera oružja”.
Manolić navodi da nije ispitivao šta o tome znaju Stanoje Glavaš, Josip Perković i Vladimir Šeks, ali da veruje da im detalji nisu nepoznati.
“Nekoliko dana pre plaćanja oružja Ražnatoviću Arkanu, naši pojedinci, u zgradi Županijskog suda u Osijeku, pripremili su dve aktovke pune zlata i srebra. Naime, oružje je navodno plaćeno zlatom i srebrom. Pitanja koja se i danas nameću glase: čije je bilo to zlato i srebro, ima li ono neku vezu s ubijenim osječkim švercerima zlatom, tko je, zapravo, osoba koja je zlato donela na Županijski sud u Osijeku i na kraju, kome je preuzimatelj aktovki zapravo predao pošiljku zlata? Je li reč o oružju koje se kasnije obilno preprodavalo po Slavoniji, je li deo otišao u Vukovar?”, upitao je.
Postoji i informacija da je “Arkan tim oružjem zapravo kupio svoju slobodu”.
“No, to nije sve o Arkanu. Hrvatska će se i 1992. godine koristiti uslugama Željka Ražnatovića. I ta će se operacija zbivati mimo mojih očiju, u najvećoj tajnosti. Mislim da sam svesno bio isključen pri nenoj organizaciji zbog činjenice da smo predsednik Tuđman i ja tad već bili ‘zategnuli konopac’. Izborom ljudi koji će se uključiti u tu operaciju, a neki su i danas živi, Tuđman, posle i njegovi naslednici, zatvorili su krug odanih i moćnih”, napisao je Manolić u memoarima koje prenosi Telegram.hr.
"Predsednik Tuđman i ja o brojnim obaveštajnim operacijama razmišljali smo različito, ponekad dijametralno suprotno, no on je bio predsjednik Republike i ja sam poštovao njegove pogrešne postupke te sam ih često branio u javnosti, čuvajući autoritet Predsednika", dodao je Manolić.
"U februaru 1992. godine tadašnji predsednik Hrvatske Franjo Tuđman isplatio je dva miliona nemačkih maraka za nabavku video snimka o likvidaciji hrvatskih branitelja s Ovčare", tvrdi Manolić.
Barem tako stoji u dokumentima, koje hrvatska država i danas ima. "Gotov novac bit će odnesen Arkanu, a videokaseta, zamotana u aluminijsku foliju, bit će predana predsjedniku Tuđmanu u njegovoj obiteljskoj kući u Nazorovoj ulici", navodi se u memoarima.