Zvučno izolovane kabine, savremeni SUV modeli i napredni elektronski asistenti pružaju impresivan komfor, ali kod mnogih stvaraju opasnu varku neranjivosti zbog koje se granice brzine i rizika nesvjesno pomjeraju preko zakona fizike.
Najveća opasnost na putevima nije nedostatak tehnologije. To je trenutak kada vozač počne da vjeruje da ga je tehnologija učinila nepobjedivim.To je, međutim, iluzija koju nijedan bezbjednosni sistem ne može da ispravi, piše Revijahak.
Danas vozimo automobile koji gotovo nemaju nikakve veze sa onima iz prethodnih decenija. Kabine su luksuzne i bolje izolovane, a elektronski sistemi neprestano intervenišu kako bi ispravili greške pre nego što ih vozač uopšte primijeti.
Rezultat je to što se često mijenja osjećaj brzine, udaljenosti i opasnosti. Postoje teorije koje naučna zajednica ne prihvata u potpunosti, ali uspijevaju da ostanu relevantne jer ukazuju na dublju istinu o ljudskom ponašanju.
Jedna od njih je takozvani Pelcmanov efekat, formulisan sedamdesetih godina prošlog veka, prema kojem ljudi imaju tendenciju da preuzimaju veće rizike kada se osjećaju zaštićenije.
Danas u modernom, velikom SUV vozilu brzina od 130 kilometara na sat može da djeluje kao sasvim umjerena brzina putovanja. Buka je ograničena, stabilnost impresivna, a elektronika neprestano radi u pozadini. Vozač ima osjećaj potpune kontrole.
U stvarnosti, međutim, zakoni fizike ostaju nepromenjeni, a razlika postaje još izraženija kada se vozač automobila uporedi sa motociklistom, koji oko sebe nema zaštitnu "mrežu".
Vozač automobila, nasuprot tome, nalazi se unutar metalnog kaveza opremljenog brojnim zaštitnim sistemima.
Automobilska industrija ulaže milijarde evra u tehnologije aktivne bezbednosti. Automatsko kočenje, održavanje vozila u saobraćajnoj traci, adaptivni tempomat, prepoznavanje pješaka i desetine drugih sistema obećavaju bezbjednije kretanje.
I zaista, oni donose značajne prednosti. Problem nastaje kada čovjek počne da vjeruje da tehnologija može da zamijeni njegovu pažnju. Što se automobili više razvijaju, to je lakše zaboraviti da vožnja ostaje aktivnost sa stvarnim posljedicama.
Pogrešna procjena, trenutak nepažnje ili pretjerano samopouzdanje dovoljni su da se i moderan, bezbjedan automobil nađe u ozbiljnoj saobraćajnoj nesreći. Što se više osećamo zaštićeno, to više napora moramo da uložimo da bismo se podsjetili da nismo neuništivi.