Da bi se razumjela istorija Venecije, ostrvo Torčelo je početna stanica.
Stara poslovica kaže da "Rim nije izgrađen za jedan dan", a njen cilj jeste da istakne važnost strpljenja i upornosti kako bi se izgradilo nešto kvalitetno. Ovo se može primjeniti i za Veneciju, danas jedne od omiljenih turističkih destinacija, a prije par vijekova centra trgovine i prestonica Mletačke republike.
Izgrađena na močvarnom tlu lagune sa preko 130 ostrva i spojena mostovima, istorija Venecije počinje na Torčelu.
Bijeg u terra ferma
Današnja regija Veneto je tokom antičkih vremena bila jedan od najprosperitetnijih regiona Italije. Zbog toga je privlačila mnoge osvajače, a od sredine 5. vijeka izbeglice iz gradova traže skloništa u lagunama Jadranskog mora ili terra ferma kako su je nazivali, daleko od kopna i besa varvara.
Za svoj novi dom odabrali su ostrvo Torčelo, gdje počinju sa izgradnjom kuća na stubovima i do 10. veka, populacija doseže oko 3.000 stanovnika.
Pozicija između Apeninskog poluostrva i istočnog dijela Jadranske obale bila je idealna za nastanjivanje trgovaca, koji su sa sobom donosili mirisne začine, svilu sa istoka, ali i robove.
Zbog svoje jake veze sa Vizantijom uživali su zaštitu egzaha, a posle i mletačkog dužda, pa je prosperitet bio neizbežan. Činjenica se najbolje ogleda u izgradnji katedrale biskupa Altina sa kraja 10. i početka 11. veka, u vizantijskom stilu po imenu Santa Marija Asunta. Pored nje, Torčelo krasi i crkva Santa Foska u istom stilu, izgrađena u sjenci zvonika od 55 m.
Čak i danas, pogled na čitavu lagunu sa ovog zvonika je jedan od najspektakularnijih. Okružen praznim poljima nekada slavnog Torčela, govori o tome kako je istorija promjenljiva i nepredvidiva.
Sredinom 20. vijeka, jedan od malobrojnih stanovnika bio je i Ernest Hemingvej, koji je o njegovom pejzažu pisao u svojim djelima "Preko reke" i "U drveću".
Ukupan broj stanovnika u 21. veku, nije se mnogo promenio od srednjeg vijeka i varira u odnosu na izvore, između 10 i 20.
Zašto je Torčelo zauvijek napušten?
Pretpostavke zbog čega je došlo do iseljavanja ovog ostrva između 12. i 14. veka je najverovatnija promjena u vodotokovima i nastanak idealnih uslova za povećanja broja komaraca i porasta slučajeva malarije za koju tada nije bilo efikasnog lijeka.
Njegovi bivši stanovnici su za potrebe izgradnje Rijalta odnosili materijal sa Torčela, što je pomoglo izgradnju kuća i palata duž Velikog kanala. Dok je drugi dio otičao na ostrva Murano i Burano i tamo počeo sa procesima proizvodnje stakla i čipke čiji kvalitet i izrada će postati legendarni u vremenu koje slijedi.
Danas sem katedrale i crkve u vizantijskom stilu, dve male palate, gradske većnice i arhiv, ostrvo nema mnogo da ponudi u materijalnom smislu iz tog perioda. Iapk, predstavlja podsetnik o tome kako je jedan od najslavnijih gradova na svijetu nastao, kao i da čak i najmanji među nama (poput komaraca) mogu da menjaju tokove istorije.
(EUpravo zato)