Udaranje djece (ni)je za njihovo dobro

"Tučem svoje dijete jer je neposlušno". "Ako ne dobije batine neće uraditi ono što treba". "Kad jednom dobije batina, drugi put će znati šta treba". "Tučem dijete jer ne znam kako drugačije da me posluša".

Iako je Ombudsman za djecu RS uputio Prijedlog za izmjenu ovog zakona kojom bi se Republika Srpska priključila Zemljama u regionu od kojih su neke poput Hrvatske i Crne Gore ovaj zakon već usvojile, ali i Srbije koja je na putu ka usvajanju istog, iz Ministarstva pravde ističu da za rješenje ovog problema nije dovoljno samo donijeti zakon.

“Imajući u vidu činjenicu da bilo koji oblik nasilja predstavlja ozbiljan problem i ostavlja posljedice na svakog čovjeka, mišljenja smo da nije dovoljno samo donijeti zakonsko rješenje, već je obaveza na roditeljima, nastavnicima, stručnjacima, da im najbolji interes djeteta bude prioritet jer su djeca naša budućnost. U tom smislu potrebno je poštovati stavove djeteta, pokazati da nam je njihova dobrobit važna, omogućiti im zaštitu od bilo kojeg oblika diskriminacije jer nam je obaveza da im obezbjedimo kvalitetno odrastanje i prosperitetniju budućnost”, istakla je Sanja Džombić, portparolka Ministarstva pravde.

Iz Ombudsmana za djecu se slažu sa ovim stavom ministarstva navodeći da je praksa u mnogim evropskim zemljama pokazala da nije dovoljno samo donijeti zakon o zabrani fizičkog kažnjavanja djece.

“Jednako je važno raditi na edukaciji javnosti i pomoći roditeljima u izboru alternativnih oblika discplinovanja djece - ne zbog zakona, već zbog djeteta i njegovih potreba, jer djeca kao i odrasli imaju jednako pravo na poštovanje njihovog ljudskog dostojanstva i tjelesnog integriteta, zato disciplinovanje djece znači naučiti ih prihvatljivom ponašanju, usmjeravati ih i podržavati od najranijeg uzrasta, prilagođeno njihovim potrebama i mogućnostima, i ne zasniva se na strahu i sili, već na izgradnji povjerenja, razumijevanja, bliskosti i uzajamnog poštovanja”, rekla je za MONDO Nada Grahovac, dodajući da iako Porodični zakon utvrđuje da roditelji ne smiju podvrgavati dijete ponižavajućim postupcima i kaznama, kao i da su roditelji dužni da zaštite dijete od različitih oblika nasilja, stepen tolerancije nasilja nad djecom u društvu je još uvijek izražen na šta ukazuju i izvještaji o nasilju nad djecom ne samo u BiH već i zemljama okruženja.

„Iako se izvještaji odnose samo na prijavljene slučajeve, i ne odražavaju pravo stanje na terenu, brojke zabrinjavaju, posebno ako se ima u vidu da su i djeca u najranijem uzrastu, do 4 godine izložena različitim oblicima nasilja“, ističe Grahovac.

Praksa u brojnim evropskim zemljama koje su zabranile fizičko kažnjavanje djece pokazala je da nema dokaza da je došlo do intenziviranja prijava ili postupaka protiv roditelja. Svi se slažu da to i nije cilj. Cilj je podrška i pomoć roditeljima da bez primjene nasilja „spriječe i razriješe sukobe sa djecom“.

“Zabrana fizičkog kažnjavanja djece zahtjeva intenzivan rad u tri područja: pravnoj reformi (uspostavljanje pravnog okvira koji zabranjuje fizičko kažnjavanje djece i štiti djecu od svih oblika nasilja), reformi politike (a, što uključuje programe prevencije, promociju pozitivnog roditeljstva), podizanje nivoa svijesti (mora se stvoriti prostor za razmatranje svih pitanja vezano za fizičko kažnjavanje djece, aktivno učešće struke za nalaženje rješenja)”, istakla je Grahovac iz Ombudsmana za djecu.

Iako je Evropski sud za ljudska prava osporio koncept „razumnog kažnjavanja“od strane roditelja mnogi se i dalje drže toga da “par puta preko guze” ili pecka po rukicama neće ozbiljno ugroziti zdravlje djeteta, kako fizičko tako i mentalno. Ono što je bitno naglasiti je da djeca koja dobijaju batine sigurno ne znaju razlikovati “razumno” od nerazumnog kažnjavanja, odnosno nasilja.

Psiholog Snežana Jondža nam je pojasnila da kada se govori o fizičkom kažnjavanju i fizičkom zlostavljanju bitno je naglasiti da se stručna javnost razilazi po pitanju toga da li razdvajaju ova dva pojma ili ne.

"Oni koji razdvajaju smatraju da treba da se pravi razlika između fizičkog kažnjavanja i fizičkog zlostavljanja. Po ovim stručnjacima fizičko zlostavljanje predstavlja fizičko povređivanje djeteta koje ostavlja povrede na djetetovom tijelu (udaranje djeteta po bilo kom dijelu tijela osim po debelom mesu automatski se tretira kao fizičko zlostavljanje jer može da nanese povrede). Fizičko kažnjavanje je psihoteraput Zoran Milivojević definisao kao udarac po debelom mesu djeteta u svrhu izazivanja boli ali nikako i povrede”, rekla je Jondža za naš portal.

Postoje različite situacije u kojima roditelji potežu za batinama. Najčešći razlog je taj što roditelji nemaju repertoar drugih tehnika koje mogu da iskoriste u različitim situacijama.

“Smatram da u globalu ne treba fizički kažnjavati dijete, ali nekad je to prosto neizbježno. Kad su djeca mala, kao u mom slučaju onda je neke stvari nemoguće objasniti riječima. Moja supruga i ja se maksimalno trudimo da izbjegavamo “batine”, ali mišljenja sam da ako par puta dobije preko “guze” ili po rukici neće imati negativne posljedice po njeno zdravlje”, rekao nam je otac trogodišnje djevojčice.

Snežana ističe da je veliki problem što najveći broj roditelja sa ovog područja ne poznaje druge metode disciplinovanja djece. To dovodi do toga da ili koriste batine kao glavni metod disciplinovanja ili odluče da neće koristiti batine ali ne koriste ni druge metode disciplinovanja pa djeca vrlo brzo postanu razmažena.

“Važno je naglasiti da djeca postaju razmažena ne zato što ih previše roditelji maze već zato što izostane disciplinovanje, ali isto tako disciplinovanje djece batinama potencijalno vodi do velikog broja negativnih posljedica po dijete", kaže Jondža i dodaje da je edukacija roditelja neophodna.

“Ako imamo društvo u kojem se sa generacije na generaciju prenosilo fizičko kažnjavanje i zlostavljanje kao glavni metodi disciplinovanja djece, za očekivati je da roditelji ne znaju kako bi drugačije. Da bi se spriječilo prenošenje tih metoda na naredne generacije neophodno je sistematski raditi na edukaciji roditelja i obezbijediti roditeljima kontinuiranu podršku prilikom uvođenja novih metoda, kako bi imali mogućnost konsultacija u različitim za njih diskutabilnim situacijama u kojim se mogu naći tokom vaspitanja djece".

O posljedicama “batinanja” djece, Snežana kaže da one mogu biti brojne i zavise od brojnih čionioca.

“Jedan od prvih je atmosfera u porodici. Ukoliko je atmosfera u porodici puna ljubavi i podrške ukoliko se dogodi da je dijete fizički kažnjeno po debelom mesu smatram da neće ostaviti posljedice na djetetov psiho-fizički razvoj, ali ukoliko se to događa u porodici u kojoj ne postoji iskazivanje emocija i u kojoj nema emotivne topline i podrške tada će svaki udarac ostavljati trag na djetetu. Zbog svega ovoga je od ogromnog značaja da se radi na prevenciji zlostavljanja dece kroz edukacije i na obezbjeđivanje adekvatne pomoći i podrške svoj djeci koja su žrtve nasilja”, kaže psiholog Snežana Jondža.

Pratite MONDO na Facebooku, Twitteru ili Instagramu!