Izdašne plate, novi automobili, putovanja i troškovi, telefonski računi, stimulacije i lagodan život izabranih funkcionera i zaposlenih u institucijama građani plaćaju papreno.
Od minimalca bh. građana se pune proračuni iz kojih se nakon toga bezobrazno uzima za sve i svašta. Ono što ostaje daleko od očiju javnosti jeste da plaćamo iz svojih džepova i da bi nam se kršila osnovna ljudska prava i ulazilo u intimu.
Naime država svake godine izdvoji od 250 do 350 hiljada maraka za održavanje skupog sistema za prisluškivanje, piše mostarski "Dnevni list" uz podsjećanje kako je Evropska komisija donirala Bosni i Hercegovini AFIS sistem i Sistem za zakonito presretanje i monitoring telekomunikacija za potrebe policijskih organa u BiH u vrijednosti većoj od pet miliona maraka.
Prema pravilima Evropske komisije, institucije kojima se doniraju ovakvi sistemi dužne su nakon isteka garantnog razdoblja osigurati sredstva za održavanje istih i ona se kreću u visini od 10 do 15 posto od ukupne vrijednosti sistema na godišnjem nivou. Isti nije moguće održavati iz vlastitih kapaciteta.
Garancija je istekla 2010. a sistem nije održavan skoro dvije godine jer BiH nije imala proračun. Međutim čim su se kockice u vlasti posložile novac za ovu namjenu je osiguran i od 2012. do kraja 2015. se za održavanje sistema za prisluškivanje izdvojilo oko 1,1 milion maraka, navodi mostarski list.
Pored ovih brojki još desetine hiljada maraka se plaća za dodatke zaposlenima koji rade na ovim poslovima i opremu koja se koristi u iste svrhe. Podaci od izdacima za spomenuti sistem dostupni su u sklopu izvještaja o financijskoj reviziji Ministarstva sigurnosti iz prošle ali i ranijih godina.
U 2012. za održavanje sistema za prisluškivanje izdvojeno je 320.000 KM, u 2013. 312.144 KM, u 2014. godini 225.927 KM i u 2015. godini 249.912 KM.
Iako je, po prezentiranim podacima, procedura vezana za usluge održavanja sustava za zakonito presretanje i monitoring telekomunikacija pokrenuta u aprila 2015. godine, okončanje postupka i zaključenje ugovora je izvršeno u martu 2016. godine tako da je do kraja 2015. godine ugovor prekoračen u iznosu od 41.652 KM.
Procedura presretanja i monitoringa telekomunikacija zakonita je u BiH, ali pod određenim uslovima i za određene osobe. Prema svim zakonima u BiH definisano je da za prisluškivanje mora postojati nalog suda s navedenim jasnim informacijama zbog čega se neko prisluškuje.
Takođe, definisano je i da onaj ko je prisluškivan mora u roku od 30 dana od dana kada je prestalo prisluškivanje biti obaviješten o tome. Međutim vodeći ljudi Agencije za zaštitu ličnih podataka, kao i stručnjaci za sigurnost u više navrata su upozorili na to da se kod nas zakoni u slučaju prisluškivanja ne poštuju i da se krše ljudska prava.
U to se i javnost uvjerila više puta kada su u medijima objavljeni transkripti razgovora pojedinih političara iako nitko, pa ni pravosudne institucije, nije znao da se ti ljudi prisluškuju. U nekim slučajevima, a nakon pritiska javnosti pokretani su postupci o utvrđivanju nadležnosti za neovlašteno prisluškivanje, no priča bi se ubrzo zataškala.
Iz Agencije za zaštitu osobnih podataka prije nekoliko godina su upozorili kako im ni telekom operateri ne daju uvid u dokumentaciju o prisluškivanju njihovih korisnika, a u BiH je postala uzrečica“nije za telefona”.
Nije poznato koliko osoba u BiH se prisluškuje, zbog čega se prisluškuju i po čijem nalogu.