Meksikanka Dejsi Randez svoj novi dom našla je u trebinjskom selu Rupe na Zupcima, u zavičaju svog supruga Dragana Vučurevića koji je odlučio da se sa porodicom skući na pradjedovskom imanju.
Vučurević se poslije dvije decenije provedene u dalekom Meksiku vratio u Trebinje, ali ovaj put sa svojom ljepšom polovinom i sinom Lazarom.
Ideja o dolasku na Zupce probudila se još prije četiri godine kada su prvi put zajedno posjetili ovo mjesto.
"Tada se probudila i nostalgija za "đedovinom", zbog čega smo ubrzo zajednički odlučili da spakujemo kofere. Nije bilo lako ostaviti sve, stan, poslove, dotadašnji život i samo tako otići", ispričao je Vučurević za "Glas Srpske".
Dodao je da su željeli da žive u prirodi, da imaju svoju zemlju koju će obrađivati i imanje puno domaćih životinja. Kaže da je presrećan što su uspjeli to ostvariti i da se ni na trenutak nije pokajao.
"Kad imate taj iskreni i pravi osjećaj gdje idete i zbog čega idete, onda nije ni teško. Jer najljepše mjesto na svijetu je ono koje je vaše. Ono što je tuđe može biti tvoje samo na određeno vrijeme", ističe Dragan.
Ni Dejsi ne žali što je svoju daleku zemlju i život u velegradu zamijenila seoskim domaćinstvom negdje na jugoistočnoj periferiji zemlje koju njeni sunarodnici jedva i na karti nalaze. I sama, kaže, voli prirodu, a što je važnije, uvjerena je da će selo biti zdraviji ambijent za odrastanje njihovog sina.
"Hoćemo da naš sin Lazar odrasta okružen prirodom, jer veliki gradovi nisu dobri za djecu. Ni telefoni i kompjuteri nisu sve u životu, a ovdje će imati prirodu i životinje", objašnjava Dejsi na maternjem jeziku svog muža koji je već dobro savladala.
Dodala je da joj se najviše dopada to što se u Trebinju živi ležernije i što ljudi imaju više vremena jedni za druge.
"Živjeli smo u velikom gradu, gdje se samo juri za poslovima. Ovdje mogu sve polako i tako je mirno, što mi se posebno dopada", rekla je Dejsi.
Meksikanci sa Zubaca, kako ih zovu mještani, naumili su da žive od svog domaćinstva iako, priznaju, seoskim poslovima nisu vični i tek se uče.
"Počeo sam sa stočarstvom, imamo dvije krave i nešto koza i ovaca. Učim. Nisam znao ni da muzem kad sam došao. Sada znam zahvaljujući jednom komšiji koji me je dosta naučio ovim poslovima. Ima puno stvari koje me iznenade, koje nisam znao i koje učim svakodnevno", kaže Vučurević. Dodaje da nema ambiciju da na porodičnom imanju razvija bilo kakvu ozbiljniju farmersku proizvodnju.
Volio bi da sve ostane netaknuto, "što prirodnije", a stvaraće tek toliko da porodičnoj trpezi ne zafali domaće hrane: jaja, mlijeka, sira i mesa.
"Zbog života u prirodi smo i došli na Zupce, a ne da pokrećemo biznis. Ovdje smo pronašli mir i zdravu sredinu za odrastanje našeg sina, a to nam je najvažnije", zaključuju oni.