Nakon nedavnih "varnica" na relaciji Sarajevo - Beograd oko toga čiji je u stvari Drvar, istražili smo malo istoriju ovog mjesta. Odgovor na pitanje iz naslova ostavljamo vama...
Drvar, gradić u Zapadnobosanskom kantonu Federacije BiH, ovih dana izbio je u fokus javnosti nakon što je ambasador Srbije u BiH Aleksandar Đorđević prilikom otvaranja Konzularne kancelarije Republike Srbije u Drvaru, kazao da će Drvar "u perspektivi biti srpski grad, kao što je uvijek i bio".
Na ovi u izjavu reagovao je oštro član Predsjedništva BiH Željko Komšić, koji je naveo da "Drvar nikada nije bio srpski grad, niti će to ikada biti. Drvar je partizanski, i oduvijek je bio bosanski grad".
A, čiji je Drvar - pročitajte, pa prosudite sami...
22 SELA VLAHA NEVJERNIKA
Područje Drvara bilo je naseljeno još u Ilirsko i Rimsko doba, o čemu svjedoče brojne ilirske gradine pronađene u ovom kraju, kao i ostaci rimskih građevina i miljokaza.
U tusko doba na području Drvara bila je smještena nahija Unac. U popisima Otomanske carevine iz 1528. godine, 1540. godine i "Opširnom popisu Kliškog sandžaka iz 1550. godine", za nahiju Unac (današnji Drvar) piše:
"Ovdje je nastanjeno 141 kuća Vlaha nevjernika (22 sela). Na osnovu starog deftera upisani su pod filuriju pa su oslobođeni svih vanrednih nameta, gradnje tvrđava, opravke tvrđava, davanja za prenos pošte i hrane za vojsku i davanje djece u janičare... Nahijom Unac gazdovale su vojvode, u južnom dijelu Pavel, sin primućara Radosava, a u sjevernom dijelu Andrijaš, sin Milana".
Nakon toga Drvar kao da se "gubi" iz istorije, a ponovo se pojavljuje u istorijskim zapisima tek na kraju turskog perioda, za vrijeme bune 1875. koju je predvodio Golub Babić, rođen 1824. u selu Trubaru kod Drvara, od oca Ilije i majke Vasilije. Babić je jedan od najpoznatijih srpskih harambaša i gerilskih boraca toga doba, a jedan je od glavnih vođa "Nevesinjske puške", ustanka u BiH protiv Turaka od 1875. do 1877.
Vojvoda Golub Babić umro je u Sarajevu 1910, a na njegovom nekrologu piše: "Od rane svoje mladosti s oružjem u ruci borio se za svoju potištenu braću. Nije bilo oružanog pokreta u kome on nije sudjelovao..."
Zapis o Drvaru, koji tada još uvijek nije bio formiran kao grad, našli smo i u Bosansko-hercegovačkom istočniku od aprila 1894. godine. U njemu se spominje parohija Trninića brijeg, koju sačinjavaju sela Trninića brijeg, Drvar i Šipovljani. "Ova parohija ima 212 kuća i 1.511 duša. U svoj parohiji žive Srbi pravoslavne vjere", navodi Bosansko-hercegovački istočnik.
PILANA I TITOVI PARTIZANI
Drvar se u sadašnjem obliku počeo razvijati 1892. godine, kada je austrijski idustrijalac Oto Štajnbajz osnovao preduzeće za iskorištavanje šuma (Bosnische Forstindustrie Aktiengesellschaft - Oto Steinbeis, koje je kasnije promjenilo ime u Šumsko industrijsko preduzeće a.d. Šipad). Izgradio je željezničku prugu, koja je spajala Drvar sa Kninom, nešto kasnije sa Prijedorom i Mliništem. Posljedica svega toga je da je u Drvar selu, na lokaciji Golubić, izraslo gradsko naselje koje je današnji Drvar.
U Drugom svjetskom ratu Drvar je bio jedno od najpoznatijih mesta vezanih za Narodnooslobodilačku borbu naroda Jugosavije. Na području Drvara su se za vrijeme drugog svjetskog rata vodile žestoke borbe od jula 1941, kada na tom području izbija ustanak, "pretežno srpskog stanovništva protiv vlasti NDH", navodi Branko Bokan u knjizi "Prvi krajiški NOP odred" (1988).
Do kraja rata Drvar je često prelazio iz ruke u ruku, a u prvoj polovini 1944. na tom području sjedište nove vlasti pod dominacijom Titovih partizana. Nijemci su 25. maja 1944. u okviru operacije Konjićev skok izveli Desant na Drvar s ciljem da uhvate ili ubiju Tita, ali nisu uspjeli u svojoj namjeri.
Iako je etnička pripadnost kod jugoslovenskih partizana bila manje bitna od njihovog ideološkog opredjeljenja, prisjetimo se ipak imena i prezimena narodnih heroja Jugoslavije sa područja Drvara.
To su Uroš Bogunović, Vid Bodiroža, Kosta Bosnić, Milka Bosnić, Rajko Bosnić, Marija Bursać, Milan Zorić, Rade Zorić, Jovo Kecman, Danica Materić, Ilija Materić, Radivoj Rodić, Mirko Rokvić, Jandrija Tomić i Ranko Šipka.
......
POPISI STANOVNIŠTVA IZ 1971, 1991. i 2013.
Kako su godine prolazile, etnička pripadnost Drvarčanima u bivšoj SFRJ ipak je ponovo postala bitna. Tako se na popisu stanovništva 1971. preko 94 posto Drvarčana izjasnilo kao Srbi, a uoči posljednjeg rata, prema popisu iz 1991. u Drvaru je živjelo 7.693 Srba (95,52 posto), 29 Muslimana (0,36 posto), 24 Hrvata (0,29 posto) i 259 Jugoslovena (3,21 posto).
U ljeto 1995. grad je zauzela Hrvatska vojska, a lokalno srpsko stanovništvo je izbjeglo. Dejtonskim mirovnim sporazumom grad je pripao Federaciji BiH, a u njemu je prvih poratnih godina živjelo gotovo isključivo hrvatsko stanovništvo.
Srpske izbjeglice su se postupno počele vraćati, tako da prema popisu iz 2013. godine u Drvaru živi 6.420 Srba (91,2 posto), 11 Bošnjaka (0,2 posto) i 552 Hrvata (7,8 posto).
