Poslodavci nikako da shvate da moraju radnika platiti više i bolje, da mu plata mora pokriti troškove i omogućiti da živi bolje i pristojnije, inače će se egzodus radnika ka primorju i zapadnim zemljama nastaviti, rekla je predsjednica Saveza sindikata Republike Srpske.
Ranka Mišić kaže da je nastao osjetan nedostatak dobrih radnika u mnogim djelatnostima, a da je najupadljiviji u ugostiteljstvu, koje danas strašno trpi zbog gubitka radnika koji odalaze, a poslodavci nikako da shvate da su se popalili svi alarmi za spasavanje.
To što je u nekom restoranu, na primjer, pao kvalitet hrane koja se služi gostima, pravda se odlaskom radne snage, a ne govori se da, glavni kuvari rade za 800 ili 900 maraka.
“Ne možete imati dobrog glavnog kuvara bez plate ispod 3.000 maraka. Jednostavno nije održivo, nude im se daleko veće plate u susjednim državama i očekivano je da će otići. Naravno, ne mogu tako visoku platu imati svi kuvari, ali iz toga vidite da svi moraju imati pristojne plate od kojih mogu da žive. Poslodavci, ukoliko to ne shvate juče, sve gubi smisao i dolazimo na put u jednom smjeru u kojem odlaze cijele porodice. Vidi se to po odlascima cijelih porodica i opadajućem upisu djece u škole. To moraju da shvate vlade, kako Srpske, tako i cijele BiH, da se mora mijenjati politika plata i odnosa prema radnicima. Ne smijemo odustajati od našeg najvećeg kapitala. Nama taj kapital bagatelno odlazi iz zemlje i to je najveći naš izvozni proizvod”, rekla je Mišićeva za portal "Moja Hercegovina".
Ona kaže da su dobri poslodavci ostali takvi i u vrijeme zatvaranja zbog pandemije, dok su oni loši bili još gori i taj period su iskoristili da se obračunaju sa svima, a da ništa ne plate iz svog džepa.
"Ne treba zaboraviti da je u 2020. godine naša poslovna zajednica ostvarila 1,9 milijardi čiste neto dobiti, a da se ni u čemu nije pokazala solidarnost. Oni su se kao pijavice nakačili na budžet i tražili podršku po svim osnovima, da bi imali što manje gubitaka. Razumijem da rade za profit, ali ne razumijem kako se ne nađe da se prebaci dio radnicima solidarno. Nastradali su oni koji su radili na crno, ali tu nisu krivi radnici, oni biraju koricu hljeba naspram ničega. Ali sada dolazi neko drugo vrijeme i kao da se stvari poravnavaju", kaže ona.
Mišićeva dodaje da je plaćanje radnika dugoročna investicija, ali da je neophodno i popravljanje odnosa prema njima. Tako se čuvaju radnici da ne odu, stimuliše se njihov ostanak.
"Ko će da radi ako nam svi dobri kuvari, konobari i ugostitelji odu, kada nas ostave trgovci, majstori i recepcioneri? Neće mašine same da rade. Vidjeli smo u periodu zatvaranja da je svaki kapital mrtav bez čovjeka. Zapravo, trebalo bi da shvatimo da je najveći kapital Srpske upravo čovjek, radnik, jer mašine ne mogu da rade bez njega. Poslodavci nikako da shvate da radnike moraju platiti bolje i više. Da mu plata mora pokriit troškove i omogućiti iole pristojno življenje", rekla je ona.
Mišićeva je najavila i da će krajem ovog mjeseca krenuti u nove aktivnosti koje će se odnositi na izradu novog sistema plata u Republici Srpskoj, jer postojeći sistem plata i njihovo uređenje, niti vrednuje rad na pravi način, niti unosi sigurnost među radnike.
"Mi ćemo tražiti da se kolektivnim ugovorom ugovore plate, barem onaj njihov minimum za svaku vrstu stručne spreme ispred koje niko ne smije ići, kao i ostala davanja: ako jedni radnici imaju topli obrok, moraju ga imati svi i tako dalje. To se mora izgurati i pred nama je jedan veliki posao i mnogo pregovora, jer moramo da sačuvamo radnu snagu i Srpsku. Ovo je najbolji način da se ona sačuva. Veliki je to izazov. Trećinu budžeta svake godine ‘ždere’ siva ekonomija i najveći ceh plaćaju radnici. Sistem i zakoni su takvi da se morate napiti krvi da dobijete neko zakonsko rješenje. Ali i kada ga dobijete, posao nije gotov, jer tek nastupa pakao borbe da se ono primijeni. Po zakonu mi ne bi trebalo da imamo nijednog radnika na crno, ali to nije tako. imamo lošu primjenu zakona, loš inspekcijski nadzor, nedostatak kolektivnog ugovora koji omogućavaju da kontrolišete rad u stvari generiše rad na crno. Zato mladi prvo pristaju da rade, jer nemaju izbora, a onda odlaze odavde", kaže ona.
Na dnevni red, dodaje, treba staviti i povjerenje u socijalne fondove.
"Koliko će im mladi vjerovati kada vide svoje roditelje koji su 40 godina radili da bi danas bili na 300-400 maraka penzije. Koliko se bilo ko od nas osjeća sigurno kada mora da ide na liječenje? O tome se mora debatovati i tražiti bolja rješenja. Vidjećemo koliko će biti podrške da neke stvari uredimo na bolji način. Svi moramo izgarati u poslu da se izborimo za ono što se zove dobro plaćeno mjesto i siguran posao. Da se razumijemo, to je kampanja koju vodi cijela Evropa koja je prepoznala koliko su važni ljudi i koliko se moraju boriti za bolje plate. Naše je da se u to uključimo”, zaključila je Mišićeva u razgovoru za Moju Hercegovinu.
