Hajan Bahnan, Sirijac koji trenutno radi u BiH, u razgovoru za MONDO pričao je o izbjeglicama iz Sirije, životu u ovoj zemlji prije i poslije izbijanja rata, ISIL-u, ulozi Turske i Amerike...
Izbjeglička kriza već danima, sedmicama, pa i mjesecima potresa Evropu i zauzima prvo mjesto u izvještajima svjetskih medija, a rat u ovoj zemlji već godinama je jedna od najvažnijih geopolitičkih tema.
Stotine hiljada izbjeglica iz ratom razorene Sirije na sve načine ovih dana pokušava da se domogne Evrope, rizikujući živote da bi potražili spas na Zapadu i obezbijedili sebi normalan život.
O problemu izbjeglica, ali i razlozima zašto se mnogi odlučuju na ovaj korak, te o tome ko i zašto predstavlja najveću opasnost za narod Sirije MONDO je u Doboju razgovarao sa Hajanom Bahnanom, sirijskim ljekarom koji živi i radi u BiH želeći da ljudima ovdje približi ove probleme.
Iz Sirije je došao prije tri decenije i poslije studija u Zagrebu, Banjaluci i Beogradu, radi kao ljekar u Gračanici i Doboju, ali dobro poznaje cijelu situaciju jer njegova brojna rodbina i dalje je u Siriji i u stalnom je kontaktu s njima.
Prvo naše pitanje je bilo kako su oni i koliko su daleko od opasnosti?
"Dobro su. ISIL je u jednom trenutku stigao na 15 kilometara od našeg grada, ali sada je na 150 kilometara, tako da je daleko", izgovara Bahnan prilično opušteno, iako nama ove riječi ne zvuče kao neko pretjerano olakšanje.
Ono što je počelo kao borba za demokratiju i svrgavanje režima Bašara al Asada pretvorilo se vrlo brzo u rat, potom se pojavio i ISIL, a nakon svega u prvom planu su izbjeglice, stotine hiljada njih koje hrle u Evropu.
"Sirijski problem već postaje dosadan svima. Prekoračio je četiri godine i treba ga riješiti. Procjene su bile da će Bašar al Asad nestati nakon prve godine ili početkom rata, međutim on je opstao jer ga još uvijek narod voli. Sad se vrši pritisak na njega da osvaja što više teritorije, jer on ima manji procenat, ne vlada pustinjom. Dvije trećine Sirije je pustinja, njom kao vlada opozicija, ali u suštini tamo niko ne vlada. Vrši se pritisak jer al Asad kao ne vlada cijelom teritorijom i sada on kao mora da sjedne i pregovara".
Iako je izbjeglička kriza aktuelna posljednjih sedmica, Bahnan kaže da je ona u stvari uzrokovana znatno ranije, a da njene korijene ne treba tražiti u Grčkoj koja se često spominje kao prva zemlja u kojoj se izbjeglice pojavljuju, već u Turskoj, odakle je krenuo talas izbjeglica.
"Napravila se ta vještačka izbjeglička kriza u kojoj najviše pati narod. Kad su na početku rata računali da će u Tursku doći izbjeglice računali su na par hiljada ili par desetak hiljada, ali ispalo je da je to premašilo milion. Na kraju je blizu dva miliona izbjeglica otišlo u Tursku, skoro milion u Jordan, 1.200.000 u Libanu, to je kao polovina stanovnika u Libanu. Sada ne znaju kako da riješe problem u Siriji, Rusija ima svoj interes, Amerika ima svoj interes. Aktuelan je u stvari problem sirijskih izbjeglica koje dolaze iz Turske. Nakon slabljenja Erdogana i njegove partije napravilo se nekakvo javno mnjenje da su izbjeglice neprijatelj u Turskoj. Dječak koji je prosio, stao da prodaje žvake na pogrešnom mjestu tamo je ubijen. Čak ni malo sirijsko dijete nije prihvatljivo u Turskoj kao izbjeglica. Počeli su Sirijci da gube nadu i za ostanak u Siriji, oni vide da nema smisla da se stavljaju na neku od zaraćenih strana, nema efekta, a nemaju ni budućnost. Onda razmišljaju kada su već ovi istjerani iz Turske krenuli prema Zapadu, idemo i mi s njima, pa sada idu na sve načine, preko mora i preko najbližih ostrva, a to su grčka ostrva", kaže Bahnan.
On navodi da je postojao jedan pokušaj turskih vlasti da se napravi tampon zona na sjeveru Sirije, gdje bi turski interes bio da prekine međusobne veze između Kurda, ali da nije bilo podrške Amerikanaca ali ni Rusa.
"Te izbjeglice ne mogu se vratiti u Siriju, a ne mogu više opstati u kampovima, oni su teret Turskoj, koja ne pomaže samo te izbjeglice već i teroriste da uđu u Siriju preko Turske sa naoružanjem. Oni su odlučili da krenu masovno prema Evropi, prelazeći granice na divlje, a nekoliko malih zemalja koje su tu, nisu se snašle niti imaju kapacitet za prihvat toliko izbjeglica".
O Srbiji i njenom odnosu prema njegovim sunarodnicima Bahnan ima visoko mišljenje.
"Srbija ima hrišćanski duh i prihvata izbjeglice, hvala im na tome! Međutim među tim izbjeglicama sada su se umiješale i izbjeglice iz drugih zemalja. Oni su se nadali odlasku u Mađarsku laganije, ali pretjeran broj je i treba ih kontrolisati. U političkoj borbi vlasti i opozicije u Mađarskoj na kraju ispalo je da su izbjeglice neprijatelj i niko ih ne želi".
On prati sva zbivanja, između ostalog i incidente koji se dešavaju sirijskim izbjeglicama, koji ga jako pogađaju, poput ponašanje mađarske snimateljke koja je šutirala i saplitala izbjeglice, ili snimka izbjegličkog centra u kojem Sirijce hrane kao stoku.
"Za mene je to ponižavajuće, prvo kao Sirijcu, da su moji sunarodnici došli u tu fazu, ali s druge strane, hvala ipak Mađarskoj jer pomaže tranzitno izbjeglicama. Međutim, slike tih pojedinaca ipak ne mogu pokvariti sliku onih Mađara koji pomažu", ističe Bahnan i dodaje da se ostvarilo predviđanje sirijskog vladara Bašara al Asada koji je upozoravao na moguće posljedice izbijanja rata.
"Na početku sukoba jedan novinar ga je pitao hoće li biti rata u Siriji, a Bašar al Asad je rekao 'Ako bude rata u Siriji, biće zemljotresa na cijelom svijetu'. Ljudi nisu najbolje shvatili šta je on govorio, ali položaj Sirije, njenih naroda i mozaik naroda koji tu živi je specifičan. Narodi Sirije ne pričaju svojim jezikom nego jezikom onog ko ga finansira. Ispada da je on stvarno bio u pravu, sada se taj 'zemljotres' osjeti i u Australiji, gdje sada dolaze sirijske izbjeglice".
Navodi da ga pogađa sudbina njegovog naroda koji je prije ovog zla koje ga je zadesilo sasvim pristojno živio.
"Za vrijeme Bašara al Asada i njegovog oca u Siriji je izgrađeno 7.000 džamija, preko hiljadu crkava, 300 novih bolnica sa svom opremom, čak i one u manjim mjestima imale su po 300 kreveta, građene su mnogobrojne škole, imali smokapacitet za 12 miliona đaka. Međutim nakon što je ova sad opozicija tražila 'demokratske' izbore za dvije godine rata uništeno je ono što se gradilo 40 godina", navodi Bahnan i dodaje da nema govora o nekom strašnom režimu, kako to zapadni mediji predstavljaju.
"Sirija nije bila dužna. Imala je nula duga. Kako je došao Asad, on je svake godine obezbjeđivao 100.000 radnih mjesta, to znači 100.000 kuća za život. Školovanje je besplatno do završetka fakulteta čak, uz potreban prosjek. Na 15.000 stanovnika bio je jedan doktor, sada je u Njemačku otišlo preko 5.000 sirijskih doktora. Položaj Sirije je geostrateški veoma važan, njen položaj na Mediteranu, na Bliskom Istoku, Rusija ne želi da izgubi uticaj, a Amerikanci to žele oteti", ističe Bahnan.
Upravo zbog tog geostrateškog položaja krenulo se sa rušenjem sirijske države.
"Muslimanska braća pokušali su doći na vlast, kao u Egiptu, Tunisu preko svojih neki mini lidera, ti lideri nemaju glasove, nemaju nikakvo uporište u narodu, već su se oni proglasili za političke lidere uz podršku medija. Kada je krenuo rat i to navodno 'nezadovoljstvo' veliku ulogu igrali su mediji. Oni su izvještavali o nekim velikim demonstracijama, a kada čovjek pogleda kroz prozor tu ulicu u kojoj su navodno protesti tu nema nikoga, ali mediji znaju vrlo dobro da naprave sliku gomile, mase i onda se dese poslije demonstracija neki pucanj, padne neka žrtva, a ona se uvijek pripiše policiji, odnosno zvaničnoj vlasti. Uveličavanjem i ponavljanjem doveli su do toga da je narod počeo da misli da je zaista stanje u državi takvo".
Nisu mediji jedini uzročnik rata, dodaje on.
"Nije taj rat tako naivno došao, u Siriji je bilo 'spavača' koji su čekali trenutak da se aktiviraju i oni su u masi bili, priključili su se demonstracijama. U početku su zahtjevi bili normalni npr. tražili su jeftiniju naftu, jeftiniji hljeb, manji uticaj organa bezbjednosti, međutim poslije se to pretvorilo u nešto drugo i morali su se aktivirati policija i vojska, a u nekim gradovima nije se više moglo vladati situacijom. U nekim gradovima imali su dobrodošlicu terorista ili pojedinaca, ne kompletne Sirije".
U sve se umiješao strani faktor, a o ulozi Rusije i Amerike Bahnan kaže:
"Rusija je uvijek prema većini arapskih zemalja gledala prijateljski, nikad nije imala drugačije odnose nego prijateljske, interes je bio da u svakom pogledu bude u dobrim odnosima. Interes Amerikanaca i Zapada bilo gdje je, čak i u bivšoj Jugoslaviji je da bude nered u tim zemljama. Nikad nije cilj napredak u tim zemljama. Tako Arapsko proljeće nije proljeće, to je Arapska jesen, jer padaju žrtve nizašta. A inače arapski svijet je navikao da ima lidera koji vlada zemljom, kad on drži državu pod kontrolom, narod dobro sluša. Kada se napravi više lidera, dolazi do meteža".
Taj metež iskoristio je i ISIL, koji se pored režima Bašara al Asada i pobunjenika pojavljuje kao treća strana u sirijskom sukobu.
"U Siriji ko je radio mogao je da živi. Sada je opšti haos. Govori se o nekom režimu, ali u suštini svako čuvaj svoj grad, najviše od upadnika, pripadnika ISIL-a. Zahvaljujući tajnim službama mnogih zemalja, finansiranju od islamskog svijeta oni imaju potporu i logistiku od turskog predsjednika Erdogana. Zahvaljujući tome imamo ovo ratno stanje. ISIL želi da vrati Siriju na vrijeme početka islama, kada su žene sa deset godina mogle da budu sa muškarcima. Pokret je primitivan i ni sami muslimani ga ne prihvataju. Međutim u manjim mjestima kada osvoje neko malo mjesto, oni terorišu ljude i ispada da ti ljudi pripadaju ISIL-u, a to nije istina, oni jedva čekaju da im vide leđa. Pošto sirijska vojska ne može da svuda stigne pošto ima preko 470 frontova, oni udaraju na slabije tačke i osvajaju teritorije. Sirijska vojska je na strateškim mjestima i štiti strateška mjesta, a dva grada su osvojena. Idlib je osvojio front Al Nasra koji je gotovo isti prema ponašanju kao ISIL, a Ar-Raka je osvojio ISIL. Oni ne mogu uticati na odrasle pa skupljaju djecu pod njihovim islamističkim metodama da prave od njih čak autobombaša", kaže Bahnan i dodaje:
"ISIL će prestati funkcionisati ukoliko sa Zapada, odnosno Turske i arapskih zemlja prestane njegovo finansiranje. Oni pokradenu naftu prodaju na crnom tržištu, a tu svoj dio ima i Turska".
Iako Turska zvanično sa SAD učestvuje u borbi protiv ISIL-a, Bahnan ističe da upravo sa njene teritorije stiže najveći dio boraca i da uloga Turske nije nimalo naivna.
"Imali smo situaciju da u gradu Kesabu na sjeveru, na granici s Turskom budu stacionirani sirijski vojnici, to nije bio strateški bitan grad, ali bilo je nešto vojnika. I onda se desilo da 12.000 boraca dođe iz Turske i bori se protiv sirijske vojske i osvoji grad. Kasnije ga je sirijska vojska vratila. Isto tako je bilo sa Idlibom gdje je 15.000 boraca došlo iz Turske. Uloga Turske nikako nije naivna. Druga stvar je koja se dešava da su sirijske fabrike pokradene i faktički cijele odnesene u Tursku, tako je bilo u gradu Alipu. Sirijska industrija nije zanemarujuća, imali smo mnogo fabrika, čak smo proizvodili i sopstveni automobil".
Kako je u njegovom gradu, ima li ubačenih terorista i strahuje li od novih sukoba, nakon svega ponovo pitamo Bahnana na kraju našeg razgovora.
"Moj grad nema ni vojsku ni policiju. U suštini u Siriji svako čuva svoj grad jer vojska ne može da ratuje na svim mjestima. Ne treba nam upadnik iz Turske, niti neko iz Saudijske Arabije da diktira šta će biti, niti Tunižanin da gine u našem gradu. Ratnih dejstava nema jer nije dozvoljen ulazak stranaca. Trenutno grad funkcioniše, djeca idu u školi, administracija radi, a taj grad je dio Sirije, a mi volimo svoju zemlju".