Vlada RS odobrila je novo zaduženje za Željeznice RS, koje su prethodnu godinu završile sa gubitkom od 34,28 miliona maraka. S druge strane, o opremljenosti vozova i sanaciji pruga, čini se, niko ne vodi računa.

Nezadovoljni sindikat najavljuje početak štrajka zbog neisplaćenih plata, stavljajući samo jednu recku na sijaset nagomilanih problema u ovom preduzeću.
Željeznice Republike Srpske (ŽRS) su osnovane 1992. godine, nakon raspada Jugoslavije i formiranja Republike Srpske. Međutim, željeznički saobraćaj na ovim prostorima datira još iz 19. vijeka, kada su austrougarske vlasti izgradile prve pruge i pustile u rad prve vozove.
Kada bismo rekli da su vozovi Željeznica Republike Srpske isti kao oni koji su vozili prije više od jednog vijeka, to bi možda bila pretjerana tvrdnja. Ali, kada pogledamo njihovo trenutno stanje, teško se oteti utisku da ih je vrijeme pregazilo, a modernizacija zaobišla.
Vagoni u kojima se danas voze putnici izgledaju kao muzejski eksponati, a željezničke stanice odišu atmosferom prošlih vremena – ne onom nostalgičnom, već onom zapuštenom i oronulom.
Na prugama koje su Austrougari gradili prije 150 godina, danas se i dalje odvija saobraćaj, ali sa vozovima koji ne samo da ne prate savremene standarde, već zaostaju i za onima iz socijalističkog perioda.
"Željeznice Republike Srpske" ostale su zarobljene u nekom prošlom vremenu, dok su drugi prešli na brze i moderne vozove, a infrastrukturu prilagodili 21. vijeku.
Vrijeme je pregazilo vozove – ali ne samo njih. Pregazilo je i viziju razvoja željeznice, strategije modernizacije i želju da se napravi nešto što će koristiti građanima. Dok Evropa i region ulažu u brze željeznice i moderne vagone, ovdje se još uvijek raspravlja o remontima pruga starih najmanje pola vijeka i kupovini polovnih vozova iz drugih država.
Ipak, uprkos zastarjelosti i sporosti, vozovi Željeznica Republike Srpske i dalje imaju svoje vjerne putnike. Stariji građani ih koriste iz navike, a mnogi i danas s nostalgijom pričaju o vremenima kada su vozovi bili glavno prevozno sredstvo, stanice bile pune, a putovanja prijatna i udobna.
S druge strane, željeznički saobraćaj koriste i studenti, ali ne iz sentimentalnih razloga, već iz nužde. Voz je često najjeftinija opcija, a za mnoge i jedina alternativa skupim autobusima.
Ali umjesto modernog i brzog prevoza, dobijaju spor i neizvjestan način putovanja, gdje su kašnjenja pravilo, a komfor diskutabilan.
Sve ovo vodi ka pitanju - kakva budućnost čeka ŽRS i njene pogone. Ukoliko se uskoro ne preduzmu ozbiljni koraci u modernizaciji, "Željeznice Republike Srpske" mogle bi i same da postanu simbol prošlih vremena. Vremena čije tekovine svakako ne mogu i ne trebaju da se vraćaju.
(MONDO)