U bogatoj istoriji naših naroda zabilježeno je mnogo čudnih, pa i bizarnih načina "liječenja" različitih bolesti, koji se i danas ponegdje praktikuju.
Oni se i dalje prenose s koljena na koljeno kao dio tradicije i kulture. Neki od tih običaja mogu izgledati neobično, pa i bizarno, ali su i dalje prisutni - često kao posljednja nada kada savremena medicina nema odgovor.
Jedan od najpoznatijih je salivanje strave, ritual koji se koristi protiv nervoze, nesanice, uroka i neobjašnjivog straha. Žene koje se bave ovim obredom, najčešće starije i "posvećene", u metalnu posudu sipaju vodu, pa u nju izliju rastopljeno olovo. Oblik koji se formira tumači se kao uzrok straha, a voda se koristi za "pranje negativne energije". Vjeruje se da salivanje smiruje dušu i donosi olakšanje, a postupak se obično ponavlja tri puta.
Drugi rasprostranjen običaj je prelivanje vodom ili "presjecanje magije", kojim se pokušava otkloniti urokljivo oko ili bolest nepoznatog porijekla. Voda se preliva preko predmeta koji simbolizuje osobu, često uz molitvu ili tajne riječi koje se ne smiju otkrivati.
U mnogim krajevima i dalje su prisutni i hodžini zapisi – papirići ispisani arapskim slovima i molitvama iz Kur’ana, koje ljudi nose kao amajlije protiv uroka, bolesti ili "crne magije". Zapisi se obično dobijaju od hodža, a vjeruje se da mogu "zatvoriti" ili "otvoriti" sudbinu.
Nezaobilazan običaj je i pogačarenje, stari običaj u kojem se bolesniku mijesi mala pogača uz molitvu, a zatim se dijelovi te pogače zakopavaju, bacaju u rijeku ili daju životinji da pojede – u zavisnosti od toga šta "narodna logika" nalaže za određeni problem.
Među Srbima u Srbiji (u ruralnim sredinama) postoji običaj nazvan "zapis" – obilježeno stablo (hrast ili drugo veliko drvo) na čijoj kori je urezan krst ili neki drugi simbol. Smatra se da zapis štiti selo ili kuću i da svako kršenje tog stabla donosi nesreću. Ceremonije se održavaju ispod krošnje zapisa: molitve, sabiranja zajednice, nekad i pričesti, posebno u mjestima bez crkve.
Iako nije striktno "liječenje" u smislu bolesti, zapis ima ulogu zaštite od bolesti, nevolja i loših sila — dakle, dio je običaja zaštitne narodne medicine.
Iako medicina odbacuje ovakve rituale kao sujeverje, oni i dalje imaju važnu ulogu u psihološkom smislu – često predstavljaju oblik emocionalne podrške, smirivanja i osjećaja kontrole nad nepoznatim.
Neki su skeptični, neki vjeruju, neki ne znaju šta da misle o tome. Ipak, svi se slažu da je rakija univerzalni lijek...
