Članovi Rafting kluba “Una Aqua centar” iz Bihaća nagrađeni su ordenom za hrabrost Republike Srpske, ali su za MONDO istakli da je istinska nagrada zahvalnost ljudi čije su živote spasili u Doboju. “A ostalo je plastika”.
A kad spasite više od sto ljudi, onda se sebi „zacementirali“ mjesto među pravednima i na ovom i svim drugim svjetovima, pod uslovom da postoje...
To pravo i po ljudskim i po svim božijim zakonima stekla su desetorica hrabrih momaka iz Bihaća koji su prvi tokom nezapamćenih majskih poplava ušli u Doboj i spasavali ljude, dijelili humanitarnu pomoć, hranu i lijekove...
Rizikujući vlastite živote od podivljalih bujica Bosne, nisu marili za činjenicu da je Doboj s druge strane entitetske linije niti da su tamo njihovi „dojučerašnji neprijatelji“...Naprotiv! Bili su svjesni da je pomoć nephodna i da njihova dužnost da pomognu! Ne nacionalna, ne kantonalna, ne entitetska, ne državna već obična i jednostavna ljudska...
Almir Budimlić, Armin Amidžić, Irman Handukić, Nedim Hadžić, Alen Dupanović, Ferid Medić, Dinko Mujić, Ino Tuzlak, Andrej Mujanović i Fudo Varcar.
A pomogli su možda najviše od svih u tih prvih 16 sati izvlačenja - po pravilu, naprije djece, njihovih majki, bolesnih i starih osoba...
Zbog svog herojstva, nagrađeni su medaljom za hrabrost Republike Srpske.
„Zahvaljujemo se na nagradi, ali moram da istaknem da mi ovo nismo radili misleći na nekakve nagrade...Sama po sebi je nagrada kad spasite ljudski život. To je naša dužnost i obaveza. Ponosni smo na to što smo spasili više od sto ljudi i što smo po povratku u Doboj, nakon što se voda povukla, dočekani kao istinski heroji“, rekao je za MONDO vođa bihaćke „desetine“ Armin Amidžić u banjalučkom Rafting klubu „Kanjon“, gdje je bila upriličena dodjela priznanja...
Priznali su Bišćani i da sa kolegama iz „Kanjona“, kao i sa roniocima „Buka“ imaju odlične odnose i da su i Banjalučani tokom „apokaliptičnih“ majskih dana uradili „đavolski“ dobar posao.
„Vidjeli smo tamo i banjalučke spasioce, koji su takođe bili sjajni. Mi smo samoicijativno došli u Doboj, nismo imali nikakav dogovor niti je neko od nas to tražio. Bez prestanka smo cijelih 16 sati radili i evo, dobili smo ovu nagradu“, ubacio se jedan od „Skipera - heroja Bosne i Hercegovine“ pokazujući plaketu na stolu.
Ali, u njegovom glasu osjetilo se i pomalo gorčine...Na naše pitanje zbog čega, vrtio je glavom uz kiselkasti izraz lica...Po svemu sudeći, nije želio da „pokvari svečanu ceremoniju“... Samo je kratko rekao da u „našoj lijepoj zemlji“ ne može ništa da prođe a da se bar malo ne zaprlja...
„Kao što je rekao kolega, mi nismo ovo radili zbog nagrade, ali nam se čini da su nagrađeni i oni koji to nisu zaslužili...Kao u pjesmi Azre 'Seljačine uvijek u prve redove'...“, ubacio se u razgovor još jedan stasiti Bišćanin.
Na tu izjavu uskočili su i ostali momci iz Bihaća, potvrdivši da su „nagrade otišle u ruke svim klubovima koji su se prijavili“...A jesu li i koliko pomogli, kažu, da ne bi „previše da ulaze u tu priču“...Nagrađeno je više od 50 klubova u BiH.
„Ali, to nije važno, to su neke sitne zamjerke...Najveća nagrada u životu koju smo dobili je ona u Doboju...Kad se povukla voda otišli smo da odnesemo pomoć, hranu i lijekove, a rasplakali cijelu zgradu! Ljudi su grcali u suzama, ljubili nas i grlili. Preko društvenih mreža smo dobili mnogo pisama podrške i zahvalnosti. E to je mnogo važnije od protokolarnih plaketa“...
„Komada plastike“, zaključili su uz široke osmijehe...
I u naše ime, veliko hvala!