Dragan Radočaj (19), mještanin Ljeskara, malog sela kod Prijedora, boluje od izuzetno rijetke bolesti osteogenisis imperfecta ili bolesti staklenih kostiju.
Lomio je ruke, noge, vilicu, prste, rebra, ključnu kost, većinom je nosio gips, ali dosta puta bi kosti srasle same, a nerijetko se znalo i desiti da mu u isto vrijeme budu slomljene obje noge ili ruke, pišu Nezavisne novine.
Kako kaže Dragan Radočaj, i buđenje je znalo bilo prava noćna mora, jer je kosti lomio i u snu, a i poneki obrok se završavao u suzama, sa slomljenom vilicom.
"Bilo je veoma teško odrastati sa takvom bolesti, bolovi su strašni, uvijek ste u gipsu i nikada ne znate šta može da se dogodi. Majka Dragana me je nosila u školu i vraćala, ali sam morao odustati, tako da sam završio samo četiri razreda osnovne škole, nažalost", ispričao nam je ovaj vječito vedri i nasmijani mladić i dodao kako je sam naučio engleski jezik te da mu je u planu da se upiše informatički kurs.
Dragan ističe kako se treba uvijek u životu boriti i da nikada nema razloga za odustajanje bez obzira na to u kakvoj se situaciji čovjek nalazi.
Oni koji mogu da pomognu ovom hrabrom mladiću da ostvari svoj san mogu da mu se jave na broj telefona 066/838-086.
"Čovjek mora da se bori, šta mi drugo preostaje. Ja sam, na primjer, proučio sve o staklenim kostima, jer sam htio da znam o čemu se radi. Uvijek sebi tražim neki zanimljiv sadržaj, neki hobi da se zaokupim", kaže Dragan.
On ima obična invalidska kolica, a sanja ona sa električnim motorom jer ona za njega znače slobodu, nije mu ni važno da li će biti nova ili polovna, samo da rade.
"Gledao sam na internetu i baš su skupa. Jedna što sam našao su bila najjeftinija, a koštala su 4.000 evra. To moji roditelji nemaju odakle da plate, ali meni bi značila kao čitav svijet, jer ne bih više bio vezan za jedno mjesto i zavisio od drugih da me izvedu napolje i to na jedno mjesto, gdje provedem sve vrijeme", govori Dragan.
Šest članova porodice Radočaj živi u veoma teškim uslovima, a jedini izvor prihoda je očev povremeni posao auto-prevoznika.
"Dragan ne može sam pokretati obična kolica, tako da, kada negdje hoće da ide, neko od nas mora s njim. Apelujem na sve ljude koji mogu da pomognu na bilo koji način da razumiju našu situaciju, a pogotovo da pokušaju da se stave u poziciju moga djeteta i kroz šta on sve prolazi", kroz suze priča Dragana.
