Nenad Janković, a.k.a Nele Karajlić održao predavanje studentima na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci i poručio im da moraju da vjeruju da mogu da mijenjaju svijet i da moraju raditi nešto kreativno za sebe.
Takvu utopijsku sliku o mogućnosti da mijenjaju svijet imali su on i njegovi prijatelji koji su 80-ih godina osnovali rok grupu "Zabranjeno pušenje", a potom pokrenuli i čuvenu "Top listu nadrealista".
"Najvažnije je ono u šta se vjeruje i ljubav. Ta ljubav podrazumijeva i žrtvu jer žrtvuješ sebe za nešto u šta vjeruješ", poručio je Nele ispunjenom amfiteatru Fakulteta političkih nauka.
Sve ovo, kako je rekao, koči civilizacija koja je danas civilizacija uspjeha, a ne civilizacija smisla, odnosno sreće, ali kako je istakao ako vjeruješ u ono što radiš ništa te ne može pomjeriti.
"Biti muzičar u Sarajevu u ono vrijeme, nije bilo lako, npr. ti sa kosom u toj sredini koja je zatucana, dođe ti neki jalijaš i proziva te 'alo pjevač'. Ako duboko vjeruješ da je ispravno to što radiš, tebe će tući, gaziti, šutirati te dok si na zemlji, ali ti ćeš na kraju ustati. Tajna tvoje sile je u ljubavi vjeri u to što radiš", poručio je studentima Nele Karajlić.
On je rekao da je jedan pokušaj mijenjanja svijeta gerilski način, oružani napadi, ali da on preferira drugi mehanizam, a to je involviranje u sistem i djelovanje svojim radom, da li umjetničkim, političkim ili bili koji drugim.
"Ono što se zaključi da je poboljšanje treba da se pokuša ugurati u sistem. Prva faza je da se napravi ambijent za mlade u kojem će ideja o ostanku ovdje biti primarna".
U razgovoru za MONDO on je istakao da mladi moraju da pronađu ljubav, kako god znaju i umiju, bez toga nema napretka, nema života.
"Sve okolnosti su loše, zato sam i počeo predavanje sa onim «ja da imam vaše godine ja bih se odmah ubio», ali kasnije u predavanju sam išao ka tome da se pronađe poseban resurs vjerovanja, ljubavi i emocija da za neke stvari valja izgoriti. Mladi žive u jednom suludom svijetu i RS i BiH nisu izdvojene, otprilike ista depresija je i u Londonu i u Njujorku i ne bi se dešavale sve te stvari da postoji neki izvor rasterećenja, ali nažalost nemamo tog rasterećenja, zato su te tragedije vrlo učestale. Ovdje bi omladina morala da nađe snage da počne da radi nešto kreativno za sebe, jer niko drugi im neće pomoći", rekao je Nele.
Kao što voda, tako i mladost nađe svoj put, istakao je Nele i i dodao da mladost ne može ništa da zaustavi, uprkos lošim uslovima i činjenici da starije generacije po prirodi stvari guše mlađe.
"Sjećamo se onih vremena Jugoslavija koja su bila malo drugačija, jer je Jugoslavija bila sama po sebi bila sinonim mladosti, mladost je bila zaštitni znak, bila je gomila mladih i iz te gomile se moralo da rodi nešto što se zove Zabranjeno pušenje ili Top lista nadrealista. Danas je to malo drugačije, danas su isntitucije krute, ali su bile krute i onda . Nikad nije idealno vrijeme, uvijek je mladost ta koja mora da probije barijeru. Starije generacije će uvijek gušiti mlade, to je prirodan proces i nikad neće biti idealno. Ima scena iz filma 'Treći čovjek' kada Orson Vels kaže Holi Martinsu 'U 30 godina Bordžija rodili su se i Mikelanđelo i Rafaelo i leonardo a za 500 godina demokratije u Švajcarskoj jedino što su napravili je sat sa kukavicom'. Prirodan je proces da se uspjeva tamo gdje su jaki otpori", rekao je Karajlić i dodao da je «Pozitivna Srpska» institucionalni pristup koji može pomoći mladima i omogućiti im da krenu ka ostvarenju svojih ideja.
Vojislav Savić iz "Pozitivne Srpske" rekao je da je prvi manifest pokreta bila kulturna i duhovna obnova jer to vodi stvaranju atmosfere za rad, a trenutna atmosfera, kako je istakao, nije za rad već "za međusobna pljuvanja, politička obračunavanja, dnevnopolitičke teme, jednostavno prizemne teme u kojoj se sa negatitivom pristupa svemu novom i ko god hoće nešto da uradi to naiđe na neki otpor".
"Uvijek se naiđe na neki popularno rečeno hejter da nešto opstruiše i to je postalo maistream. Kampanja 'Misli pozitivno' treba da posluži da se napravi drugačiji diskurs u kojem će se raditi i stvarati, jedan drugačiji diskurs u kojem ćemo mi čak i da pregovaramo sutra kao socijalni partneri, kao subjekti u javnom životu. Današnje predavanje sa Neletom i ono što ćemo imati 16. juna sa Rambom Amadeusom ima upravo za cilj takve stvari, da dovedemo ljude koji su radili nešto za sebe da pokažu drugima kako radeći za sebe možeš da doprineseš društvu. Ono što je Nele sa svojom generacijom uradio 80-ih godina je bila velika stvar i ugradili se u njegove temelje na jedan dobar način i dan-danas oni su uzor omladini. Bolje da su uzor oni, nego Ceca, Karleuša i ostale akrobacije. To je ono što želimo da stvaorimo, da napravimo bazu iz koje će se na kraju krajve sutra stvoriti Nele ili neko sličan njemu", rekao je Savić.
"Pozitivna Srpska" nije politički pokret i mnogi je bezrazložno posmatraju kao prijetnju, a ona nikog neće sutra ugroziti na političkom nebu već želi da diše za vrat svakoj budućoj vladi, svakom budućem i sadašnjem ministru. Za razliku od većine kritizera, ovaj pokret, ne zaustavlja se na samoj kritici, već nastavlja dalje i predlaže rješenja.
"Problem sa mladima je da ne možeš da ih izvučeš na ulicu da nešto rade. Pod tim ne mislim da idu da ruše, već da rade. Svi imamo to kumunističko nasljeđe u porodicama gdje se govori djeci nemoj puno da talasaš, završi fakultet, nađi posao i to je to. Ali samo završavanje fakulteta ne garantuje ni posao, niti da znaš da radiš to, moraš non-stop da se usavršavaš i budeš aktivan, da ne budeš poptuno operisan od političkih zbivanja. Može neko da kritikuje, ali ne može da to bude mejnstrim. Poenta je da se radi i da se napravi atmosfera za rad i svako ko dođe sa idejom biće prihvaćen, kao što je i kampanja 'Misli pozitivno' nastala tako što su dva studenta došla sa tom incijativom. Potrebno je ideje derivirati iz baze odozdo, a 'Pozitivna Srpska' je tu da samo da da podršku na sve moguće način,sa svim svojim resursima, ljudskim i materijalnim koje ima", rekao je Savić.
On je najavio da će na sljedećem forumu koji će se održati 16. juna studentima govoriti Rambo Amadeus.
