Novinari iz Banjaluke protekli vikend posjetili su Nacionalni park Sutjeska. Na licu mjesta uvjerili su se u besprijekornu organizaciju OK festa, tumarali po vrletima Perućice, spuštali se čamcima niz Taru i Drinu...
Među predstavnicima "sedme sile" iz osam medijskih kuća iz Banjaluke bio je i novinar MONDA. Pročitajte kako je bilo.
Dan 1.
Polazak u šest sati ujutro sa stare autobuske stanice, jutro lijepo, sunčano. Ekipa se polako okuplja, većina je dobro raspoložena, a neki su mamurni, jer su prethodne noći morali da izvještavaju sa Beer Festa...
Na obližnjem bilbordu piše "Ljubav", poruka obećava. Krećemo. Prvo odmorište je motel Kanjon, na pola puta između Banjaluke i Kneževa, izuzetno lijepo mjesto. Tu pijemo prvu kafu.
Put od Banjaluke do Tjentišta vodi preko Kneževa, Travnika, Sarajeva i Trnova, oštre serpentine i krivine prisutne su skoro cijelim putem. Vozač Nešo voli Riblju čorbu, pa pjesme ovog benda dominiraju. Vozi brzo i sigurno, mada nekima ta brzina i truckanje ne odgovaraju baš previše, pa usput imaju određenih fizioloških tegoba...
Stižemo već oko podneva u NP Sutjeska i smještamo se u hotel Mladost. Glavna saobraćajnica između Sarajeva i Dubrovnika prolazi upravo kroz ovaj Park.
Dočekuju nas "vrhovni komandant" OK festa Dubravko Suvara i ljudi iz organizacije - Branka Mihajlović (Turistička organizacija RS), Zoran Knežević (koordinator za kamp) i Đorđe Vuković (zaposlenik u NP Sutjeska). Ručamo i krećemo u obilazak. Dubravko nas prvo vodi u obilazak sportsko-rekreativnog centra, pa do spomenika i spomen kuće. Poslije toga preuzima nas sjajni vodič Kođa, koji nas vodi do prelijepog vidikovca i jezera Gornje Bare.
BITKA NA SUTJESCI
Najvažniji događaj iz novije istorije koji se odigrao na ovom prostoru je Bitka na Sutjesci (Peta ofanziva, Operacija Schwarz), koja se odvijala od 15. maja do 15. juna 1943. godine.
Tada je oko 127.000 njemačkih vojnika, sa 300 aviona, namjerilo da uništi oko 18.000 jugoslovenskih partizana. Odnos snaga je bio oko 6:1.
Njemačke trupe uspjele su da opkole Glavni štab, a tom prilikom ranjen je i drug Tito. Partizani su pretrpjeli ogromne gubitke, ali su ipak uspjeli da probiju obruč i pređu u protivofanzivu u istočnoj Bosni.
U tih mjesec dana poginulo je preko 7.500 partizana, među njima i veliki broj ranjenika, i oko 900 okupatora.
Bitka na Sutjesci je bila prekretnica prema partizanskoj pobjedi u Drugom svjetskom ratu i postala je važan dio kulture u poslijeratnoj Jugoslaviji.
U spomen na ovu bitku, na Tjentištu je 1971. godine izgrađen memorijalni kompleks, čiji je centralni dio monumentalni spomenik, rad akademskog vajara Miodraga Živkovića.
Vraćamo se u hotel Mladost, gdje su taj dan smješteni i učesnici samita zatvorskih čuvara (?) iz cijele zemlje. Večeramo, i premoreni od puta i hodanja idemo na spavanje. Hotelske sobe nisu baš "high class", ali služe svrsi. Čiste su i uredne.
Družina zatvorskih čuvara ima više energije od nas, napolju se čuju gitara i pjesma. Na početku idu nezaobilazne "Krivo je more" i "Crni leptiri", čuvari lijepo sviraju i pjevaju, ali ih je malo teže slušati (he, he, šala naravno). Iako se svirka protegnula do duboko u noć, tvrdo smo zaspali i sanjali partizane, Nijemce, serpentine, more, leptirove...
U podnožju spomenika na Tjentištu nalazi se spomen-kuća Bitke na Sutjesci, beogradskog arhitekte Ranka Radovića. Ovo arhitektonsko remek djelo izvana djeluje skučeno, jer objekat nema zidove već samo krovove, međutim, kada uđete unutra odjednom dobijate nevjerovatan osjećaj grandioznosti i širine.
Unutrašnjost i osvjetljenje veoma asociraju na hrišćanske hramove, a na zidovima se mogu vidjeti crteži nalik na ikone, na kojima su motivi iz Pete ofanzive. Na najvećoj "ikoni" dominira Tito. Na neoslikanim dijelovima crvenim i plavim slovima sitno su ispisana imena i prezimena svih poginulih. U podrumu spomen-kuće je kino dvorana.
Dan 2.
U ranu zoru, po našem vremenu, na Novom Zelandu igra se finale omladinskog prvenstva svijeta između Srbije i Brazila. Zatvorski čuvari već su zauzeli sva mjesta u tv sali i naoštreni čekaju početak meča. Utakmica počinje. Novinari pijuckaju kafu u bašti i krive vratove kako bi provjerili rezultat. "Orlići" dobro igraju, čuvari su bučni i razdragani. I nama je fino.
Utakmica je otišla u produžetke, a mi moramo da krenemo u obilazak prašume Perućice. Tek što smo krenuli, neko nam javlja preko mobilnog da je Srbija prvak svijeta. JEEEESSSS! Otvaramo pivo i nazdravljamo! Slavlje! U kombiju, naravno, praši Riblja čorba!
Stigli smo na Perućicu. Vrijeme je tmurno i maglovito.
Nacionalni park Sutjeska je najstariji, najveći i najljepši nacionalni park u BiH. Obuhvata područje Sutjeske sa strogim prirodnim rezervatom Perućica i dijelove planina Volujak, Vučevo, Zelengore i Maglića, na kome se nalazi i najviši vrh u BiH (2386 metara).
Cijelo područje Parka odlikuje izuzetna ljepota i raznolikost - od pitomih dolina, gustih šuma, planinskih pašnjaka do visokih planinskih masiva. Na Zelengori se nalazi i osam glečerskih jezera - "gorskih očiju", a tu su i duboki kanjoni Sutjeske, Hrčavke i Jabučnice.
U samom srcu Parka smješten je strogi prirodni rezervat Perućica, najočuvanija i najveća prašuma u Evropi, u kojoj je od osnivanja nacionalnog parka strogo zabranjena bilo kakva intervencija čovjeka.
U našoj ekipi je mladi i perspektivni pjesnik i novinar Milan Rakulj, koji u jednom trenutku, usred prašume, dobija inspiraciju da odrecituje jednu svoju pjesmu. Poslušajte.
Kiša počinje da se pojačava, pa moramo nazad. Negdje na pola puta, "in the middle of the nowhere" guma na kombiju puca. Stajemo. Kiša pljušti, mobilne mreže nema. Vozač pokušava da skine rezervni točak, ali ide teško. Iza nas se zaustavlja vozilo. Turisti iz Češke. Ne mogu da prođu, jer smo im zauzeli cijeli put. Fini neki ljudi, pomažu nam da odvrnemo rezervni točak. Ipak, on nije odgovarajući. Sedamnestka umjesto petnaestke. Šta ćemo sad? Moramo da čekamo pomoć. Sklanjamo kombi u stranu i puštamo Čehe da prođu, a koleginica Selena ide sa njima kako bi potražila pomoć.
Sva sreća, ponijeli smo par konzervi piva sa sobom. Ulazimo u kombi, pijuckamo pivo FRANZBERG i slušamo Riblju Čorbu. Nije loše. Uskoro stiže i pomoć. Trpamo se u džip i krećemo nazad prema hotelu Mladost. Vozač iz Foče, simpatičan neki čika, priča nam kako u 40 godina, koliko radi kao profesionalni vozač, nije doživio niti jednu saobraćajku. Priča i da je u svojoj karijeri vozio 20 direktora. Mi mu se divimo.
Povodom tridesetogodišnjice bitke na Sutjesci 1973. godine u Nacionalnom parku snimljen je ratni spektakl "Sutjeska", jedan od najskupljih filmova u istoriji jugoslovenske kinematografije. Josip Broz Tito aktivno je učestvovao u njegovom snimanju, a njegov lik tumačio je poznati britanski glumac Ričard Barton.
Stižemo u nazad hotel Mladost, i nakon ručka već krećemo prema rafting kampu na "Tri vodenice" u Bastasima, na rijeci Tari.
Stižemo nakon nešto više od pola sata vožnje. Kamp je pun gostiju iz svih krajeva svijeta. Večera je odlična, vrhunska, domaća. Naveče se družimo uz meze i piće. Kućice u kojima smo smješteni su fine, uredne.... Iz obliženje kafane u sklopu kampa čuju se pjesme i gitara. Mjesto je stvarno OK.
Kamp Tri vodenice je jedan od oko 15 rafting kampova na Tari sa bosanske strane, a raspolaže sa 90 kreveta, vlastitim restoranom, tuš i wc kabinama, koje se održavaju veoma uredno...
"Ekspanzija raftinga u ovom kraju desila se tako što je dosta momaka poslije rata bilo bez posla, pa su pokušali nešto svoje. Prvih par godina nismo imali značajniji broj posjeta, ali evo zadnjih nekolika godina broj gostiju veoma se povećao.
Uglavnom služimo domaću hranu, koju nabavljamo iz okolnih sela, imamo svoju pekaru, pečemo hljeb i kiselimo svoje mlijeko, skoro sve je domaće. Do ove godine u kamp su dolazili uglavnom gosti iz bivše Jugoslavije, a ove sezone bukiralo nas je preko 1.000 stranih gostiju.
Na bosanskoj strani trenutno ima oko 15 kampova, a isto toliko ih je u Crnoj Gori. Za sve ima posla, ima dovoljno gostiju, tako da imamo korektnu saradnju", priča nam gazda kampa "Tri vodenice" Miomir Savić.
Dan 3.
Doručak u kampu. Hrana izvrsna, domaća. Vrijeme ružnjikavo, oblačno, hladno, sluti na kišu. Samo najhrabriji se odlučuju za rafting. Kombijem se penjemo nekih 30 kilometra uzvodno i ulazimo u Crnu Goru, gdje je polazna tačka. Na mjestu ulaska u Taru je gužva - gomila čamaca, skipera i raftera čeka da se presvuče i krene u uzbuđenje na brzacima.
Dijelimo se u dva čamca - kolege Čavić i Milinčić moraju sa turistima iz Rumunije. Krećemo.
Skiper Vladan, 25-godišnji mladić iz Foče, upravlja našim čamcem sigurno i opušteno. Priča nam kako je rafting "ludilo" na Tari počelo tek prije 15-ak godina, a da se ove sezone zna desiti da se samo tokom jednog dana i do 1.000 ljudi spusti kanjonom.
Na raftnigu je zaista sjajno, iako je vrijeme tmurno i povremeno pada kiša, većina novinara je oduševljena. Opasnih virova, vriske i adrenalina ne manjka. Poeta Rakulj na mjestu spajanja Tare i Pive dobija snažnu želju da se okupa u ledenoj Pivi, iz samo njemu poznatih razloga. U tom hrabrom činu pridružuje mu se i kolega Svitlica. Voda je kristalno čista i jezivo hladna.
Naš čamac je najsporiji, svi nas prestižu. Brži smo jedino od bučne ekipe iz Srbije, koja u svom čamcu nateže flašu sa rakijom, zamišljajući da su pijani mornari. Iz njihovog plovila se ori - "Kao mornar dobro moooore sanjaooo sam teeee..."
Kada smo konačno pristali u kamp "Tri vodenice" bili smo iscrpljeni, pomalo promrzli, ali zadovoljni... Momcima u drugom čamcu takođe bilo je lijepo, kolega Čavić kaže da mu je bilo "baš super sa Bugarima". Vatra na ognjištu u restoranu kampa brzo nas je ugrijala i regenerisala. Slatko smo ručali, spakovali se i krenuli nazad za Banjaluku.
Usput se nije bog zna šta dešavalo, ili možda jeste, ali smo sve to prespavali. Stigli smo u Banjaluku. Riblja čorba je od sada moj omiljeni bend. Kada smo se opraštali na staroj autobuskoj stanici, tu je i dalje stajao bilbord "Ljubav". Lijepo.
Sve u svemu, sjajno putovanje! Velike pohvale organizatorima OK festa, ljudima iz NP Sutjeska i kampa "Tri vodenice" koji su nam sve to omogućili. Moj duboki naklon! Veliki naklon i za kolege novinare! Vidimo se ponovo, veoma veoma brzo, već 3. jula, na OK Festu!
Pratite Mondo.ba na Facebooku, Twitteru i Instagramu
