Korisnici javne kuhinje u Ljubiji žive su ispod svakog ljudskog dostojanstva, mnogi od njih nemaju ni vode ni struje, a mnogima je to jedini obrok dnevno. Uskoro bi mogli ostati i bez toga...
Centar za mlade "Kvart" u Prijedoru danas je organizovao okrugli sto "Mladi za socijalnu pravdu" s ciljem da se nađu izvori finansiranja za nastavak rada javne kuhinje u Ljubiji, čije je finansiranje za sada izvjesno do kraja godine.
"U ovoj javnoj kuhinji dnevno se hrani 35 lica u stanju teške socijalne potrebe. Mnogima je to jedini obrok dnevno. Svakodnevno ima ljudi koji čekaju hoće li išta hrane ostati, a na spisku čekanja je još stotinu lica", rekla je radnica u javnoj kuhinji Karolina Vuruna.
Radno vrijeme kuhinje je od 10 do 15 časova i svakodnevno mnogi korisnici tu provedu cijelo to vrijeme, jer im je to prilika i da se griju.
"Mi smo sve naše korisnike posjetili ponaosob, osim onih koji nemaju mjesto prebivališta. To su strašne ljudske sudbine. Uslovi u kojima žive su ispod svakog ljudskog dostojanstva. Mnogi od njih nemaju ni vode ni struje, a mnogima je to jedini obrok dnevno", kaže Vuruna.
Ona je dodala da je nedavno u ovu javnu kuhinju došla žena iz udaljenog sela Šurkovac i rekla da nije ništa jela četiri dana.
Predstavnik Agencije lokalne demokratije Prijedor Slađana Miljević precizirala je da 20 obroka finansira italijanski bratski grad Trento, pet drugi privatni donatori i deset grad Prijedor koji godišnje izdvaja 30.000 KM za javne kuhinje.
Ona je rekla da je cilj ove organizacije da se iznađe trajno rješenje za nastavak rada javne kuhinje u Ljubiji, i nakon što prestane italijanska donacija.
Miljevićeva smatra da, osim grada Prijedora, u rješavanje ovog problema treba da se uključe sve institucije, ustanove, organizacije, udruženja, privrednici i pojedinci.
Osim javne kuhinje u Ljubiji, u Prijedoru postoji i javna kuhinja koju vodi Hrišćansko humanitarno udruženje "Hljeb života" Prijedor koje priprema obroke i za ljubijsku kuhinju.
Okrugli sto je održan u okviru kampanje "Mladi za socijalnu pravdu" koja ima za cilj da ukaže na odnos lokalnih vlasti prema socijalno ugroženom stanovništvu i da se pokuša promijeniti postojeća situacija.