Viteška okupljanja i turniri su interesantni događaji, koji privlače veliki broj ljudi. Sve je kao iz onog doba. Nema mobilnih telefona, nema plastičnih čaša, nema satova na ruci...
Ranko Bujić, jedni srednjovijekovni vitez iz BiH, osnovao je red viteza u Banjaluci koji će nositi naziv “Čuvari koplja svetog Georgija”, čiji će glavni cilj biti da se bave humanitarnim akcijama.
Takođe mu je želja da dovede pravi viteški turnir u Banjaluku, na stari grad Kastel, izgrađen još u rimsko vrijeme, jer je to, kako ističe, prilika da se pokaže slavna istorija jednog grada, ali i privuku turisti.
Ovaj zanimljivi turnir, kojim bi oživio legendu, privukao bi veliki broj posjetilaca, a možda bi još neko poželio da uradi sve što je potrebno da postane vitez.
“Sve to može biti odlična turistička priča, uz sve ono što Banjaluka ima: kajak i kanu, rafting, padobranstvo, prekrasni Vrbas. Samo treba prepoznati sjajnu ideju”, kaže Bujić, pišu "Nezavisne novine".
Dodaje da je dovoljno ljude barem na kratko vratiti u neka srećnija, ljepša, bezbrižnija vremena.
Ovaj svestrani Banjalučanin časnu titulu viteza ponio je prošle godine, kad su ga sebi ravnim proglasili vitezovi iz “Reda svetog Nikole” u Varaždinu.
“Moja titula je vitez streličarstva. Poslije 700 godina ja sam prvi pravi vitez u BiH. Za viteza sam proglašen u proljeće prošle godine, u Varaždinu, u prisustvu nekoliko pravih vitezova s mačevima. Vitezom me proglasio Radivoje Miladinović, prvi čovjek ‘Reda svetog Nikole’, koji je verifikovan da može to da uradi”, priča Bujić.
Pojašnjava da osoba da bi postala vitez mora prvenstveno biti smirena i dodaje da je tu titulu očigledno zaslužio promovisanjem kvaliteta života u srednjem vijeku.
Ističe da su prije obavljanja samog čina rekli: “Nemoj da se ljutiš, ali moramo ti udariti šamar”.
“Pitao sam zašto, a odgovorili su da se tako postaje vitez i rekli da je to posljednji šamar koji smijem primiti u životu. Rekli su mu: ‘Sljedeći put ako ti neko udari šamar, taj mora poginuti’”, govori Bujić, inače veteran Streličarskog kluba “Kastel” iz Banjaluke.
Viteška okupljanja i turniri su interesantni događaji, koji privlače veliki broj ljudi. Sve je kao iz onog doba. Nema mobilnih telefona, nema plastičnih čaša, nema satova na ruci i ne smijete imati dosta toga što podsjeća na ovo vrijeme.
“Istorija kao da oživi kada smo na viteškim okupljanjima. Na primjer, tu budu konjanici s kopljima koji jure jedan prema drugom i ruše jedan drugog za naklonost neke dame. Italijani dođu s veoma lijepom kolekcijom mačeva, kopalja i štitova. Bude tu oštrača noževa iz Njemačke, rvača iz Slovačke, Poljske”, opisuje Bujić jedno tipično viteško okupljanje.
Dodaje da se na okupljanjima kreće od najmlađih, koji takođe budu obučeni u srednjovjekovne dječje tunike. Kaže da je obišao veliki broj gradova i mjesta gdje je učestvovao kao vitez i dodaje da je ljetos bio na renesansnom turniru koji se održavao u Koprivnici, koji je ostavio veliki uticaj na njega.
Dodaje da ga ljudi na ulici prepozanju i znaju da je jedni srednjovjekovni vitez na području BiH.
“Prepoznaju me ljudi na ulici i prija biti poznat, fin je osjećaj nositi titulu viteza, ali ne pravim se nešto važan i bavim se onim što volim. Isto tako, nikada nisam osjetio zavist niti podsmjeh, a kamoli da me neko gledao kao čudaka jer sam vitez, nosim luk i strijelu, čudno se oblačim”, priča Bujić.
Dodaje da supruga Svjetlana kao prava dama prati svog izabranika na svim viteškim okupljanjima.
Posjeduje tradicionalni, dugački luk i strijele, kakvi su na ovim prostorima korišteni prije više stotina godina. Kaže da je njegov luk takozvani “long bow” ili tradicionalni napravljen u Sloveniji od sedam vrsta drveta, a domet mu je do 200 metara, dok je na 40 izuzetno precizan. Strijele su drvene sa čeličnim vrhovima, a pera na njima su od tuke.
Redovno učestvuje na turnirima u Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji i Mađarskoj. Viteški turniri, prikazi istorijskih bitaka, slavlja i zabave iz srednjeg vijeka tako su česti i u susjednoj Hrvatskoj, ali i širom srednje Evrope.
Ranko se već sedam godina bavi streličarstvom.
“Da bi bio vrstan streličar moraš biti smiren i imati dobro oko. Najbitnija stvar za rukovanje lukom i strijelom je volja”, pojašnjava Bujić.
Naglašava da je streličarstvo sport preciznosti, u kojem je cilj pogoditi metu strijelom.
“Najčešće discipline su luk i strijela te samostrel. Streličarstvo spada u streljačke sportove, iako se pod streljaštvom u užem smislu češće podrazumijevaju discipline gađanja vatrenim oružjem, kao što su pištolj i puška. Streličarstvo je jedan od standardnih olimpijskih sportova još od Olimpijskih igara u Parizu 1900. godine”, ističe na kraju Bujić.
Kad su nastali srednjovijekovni vitezovi?
Srednjovijekovni vitezovi nastali su nakon raspada franačke države. Tada se uz već postojeći krug plemića javlja novo, niže plemstvo vitezovi. Književnost u srednjem vijeku uglavnom slavi hrabrost vitezova, njihova vojnička djela, podvige i ljubavne dogodovštine. Istorijski izvori, međutim, pojedine vitezove opisuju kao nasilne, bezobzirne vojnike, koji učestvuju u pljačkama, paležima i ubistvima, unoseći tako još veću nesigurnost u životnu svakodnevicu.
Najveći dio njihovog preobržaja sastojao se od vojničkih vještina mačevanja, napada kopljem, jahanja… Što je oružje bilo opasnije, oprema je bila kvalitetnija. Ruke i noge prije su bile zaštićene kožnim rukavicama i nogavicama. Ratnik bi štit držao u jednoj ruci, kako bi odbio udarce protivnika, dok bi drugom rukom, u kojoj je držao mač ili neko drugo oružje, sam nastojao zadati smrtonosan udarac protivniku.
Samostrel je mogao izbaciti 300 metara i probiti čelični oklop viteza. Dugi luk takođe je mogao izbaciti 300 metara, a iskusan je strijelac mogao odapeti sedam strijela u minuti. Učestvovanje u turnirima bila je prilika dobre zarade, budući da je pobjednik dobijao bogatu nagradu.