U Banskom dvoru u Banjaluci večeras je promovisana knjiga "Šta su skrivile?", istoričara Nikole Borkovića.
Knjiga, navodi Srna, sadrži obimne podatke i svjedočenja o humanitarnoj katastrofi i smrti 12 beba u banjalučkom Kliničkom centru u maju i junu 1992. godine zbog nedostatka kiseonika.
Borković je rekao novinarima da je najveća od brojnih kontroverzio ovoj tragediji natpis ispred spomenika "12 zvjezdica" u Banjaluci da je "dopremanje kiseonika bilo zabranjeno zbog odluke Savjeta bezbjednosti UN o zabrani letova iznad BiH".
On je naglasio da je Srbija bila jedina zemlja koja je tada željela da pomogne, ali joj je let bio onemogućen Rezolucijom 757 Savjeta bezbjednosti UN, kojom su uvedene sankcije Saveznoj Republici Jugoslaviji.
Borković je rekao da je kiseonik, da je željela, mogla da dopremi bilo koja druga zemlja u Evropi, jer Banjaluka nije bila izložena sankcijama.
"Nije bilo nikakve zabrane letova iznad BiH. Ona će nastupiti u oktobru 1992. godine, a njena primjena u martu 1993. godine", rekao je Borković.
Prema njegovim riječima, razmjere ove tragedije bi bile mnogo veće da u vrijeme velike humanitarne krize 1992. godine nije bilo solidarnosti građana Banjaluke i pomoći organizacija.
On je naveo da su industrijski, odnosno tehnički kiseonik, dostavljali građani, kao i brojne organizacije kao što su Crveni krst i "Karitas".
"Ova knjiga govori o ratnom periodu i herojima iza prve borbene linije, o 12 malih mučenika, ljekarima, pilotima, novinarima i ljudima koji su pomagali", rekao je Borković.
Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i nestalih lica Milorad Kojić rekao je da ova knjiga dokument i trajni trag o tome da se međunarodna zajednica oglušila na sve apele za pomoć.
Kojić je naveo da je ova knjiga autentična, zasnovana na činjenicama, dokazima, i svjedočanstvima 11 od ukupno 12 majki beba.
"Sve što je navedeno u publikaciji potkrijepljeno je dokazima", rekao je Kojić. Kojić je danas tokom polaganja vijenaca na spomen obilježje ''Život'' u centru Banjaluke podsjetio da je Republički centar radio istraživanje u vezi sa stradanjem 12 beba i da su došli do zaključaka da u ovom slučaju nije jedina odgovornost Savjeta bezbjednosti UN.
"Savjet bezbjednosti UN-a jeste uveo zabranu leta, ali zabrana leta nije bila Sarajeva, ili Zagreba ili bilo koje druge zemlje svijeta. Da je postojala volja kiseonik se mogao dopremiti iz Sarajeva u Klinički centar u Banjaluci. Na Savjetu bezbjednosti UN-a ipak jeste direktna odgovornost jer nisu htjeli dozvoliti da avion iz Srbije preleti i doveze neophodni kiseonik," naglasio je Kojić.
Sekretar Udruženja "12 beba" i majka jedne od beba Željka Tubić zahvalila je Borkoviću što je ostavio pisani trag o ovoj tragediji.
"Pisana riječ ostaje za pokoljenja koja će tražiti i čitati istinu", rekla je Tubićeva.
Zbog nedostatka kiseonika prva beba umrla je 22. maja 1992. godine, nakon čega je uslijedila agonija i smrt ostalih beba.
Do 19. juna 1992. u Banjaluci je umrlo 12 beba, koje su postale simbol kršenja ljudskih prava i neljudskosti međunarodne zajednice.
Trinaesta beba Slađana Kobas bitku za život izgubila je sa 14 godina, a četrnaestoj bebi Marku Medakoviću nedostatak kiseonika ostavio je posljedice za cijeli život.
