Milovanović: Karadžić komandovao vojskom RS

Bivši načelnik Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Manojlo Milovanović izjavio je danas na suđenju Radovanu Karadžiću pred Tribunalom u Hagu da niko nije mogao da komanduje tom štabu osim Karadžića, vrhovnog komandanta Oružanih snaga RS.

Karadžić koji se brani sam, prethodno je sugerisao svjedoku optužbe Milovanoviću da je bilo dvojstva u komandovanju VRS između njega - vrhovnog komandanta, i Glavnog štaba, i da je zato bilo i međusobnih sukoba.

"Ne, mi smo ostali pod vašom ličnom komandom. Vi dobro znate da niko nije mogao komandovati GŠ VRS osim vas", uzvratio je Milovanović, koji je bio i komandanta VRS Ratka Mladića.

Milovanović je rekao da je strategija VRS tokom rata u BiH bila da gdje nema "neprijateljskog stanovništva", "nema ni neprijateljske vojske".

"Strategija VRS bila je da gdje nema domicilnog stanovništva - nema ni vojske. Jednostavno, željeli smo čistu situaciju na određenom prostoru", rekao je Milovanović dok ga je ispitivao Karadžić.

Milovanović je tim riječima objasnio zbog čega je u Direktivi broj četiri - koju je 1993. on sačinio, a Karadžić, kao vrhovni komandant potpisao - naložio Drinskom korpusu VRS da "u Podrinju neprijatelju nanosi što veće gubitke i da ga prisili da sa muslimanskim stanovništvom napusti područje".

Po riječima svjedoka, sve tri vojske u bosanskom ratu bile su "narodne vojske", što je značilo da "kad nestane naroda, vojska ne može da ostane i povlači se".

Karadžiću, ratnom predsjedniku RS, Tribunal sudi po optužnici za progon Muslimana i Hrvata širom BiH; genocid u Srebrenici i još sedam bosankih opština; terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i uzimanje "plavih šljemova" UN za taoce, 1992-95.

Karadžić je sugerisao su Muslimani "ionako željeli da idu", tvrdeći da Direktiva broj četiri "nije imala efekta na civile" što je general Milovanović potvrdio. On je kazao i da su muslimanske vlasti u Sarajevu zloupotrebljavale civilno stanovništvo "za popunjavanje prostora", ne dozvoljavajući mu da napusti gradove.

Milovanović je rekao i da je VRS na strateškom nivou bila "defanzivna, odbrambena vojska, a na operativnom i taktičkom nivou ofanzivna". Zadatak koji je pred VRS stavilo političko rukovodstvo, zapisan i u Ustavu, bio je, po njegovim riječima, "da odbrani zaokružene srpske teritorije i narod od ponavljanja genocida" iz Drugog svjetskog rata.

Svjedok je potvrdio i da mu je Karadžić u proljeće 1993, iz Ženeve gdje je bio na pregovorima, telefonom naredio da zaustavi ofanzivu na Srebrenicu, kojom je sprovođena Direktiva broj četiri, čemu se, takođe iz Ženeve, protivio komandant VRS Ratko Mladić riječima: "Nema stajanja, ulazi u Srebrenicu".

"Odlučio sam da stanemo, ne zbog vašeg ili Mladićevog naređenja, nego zato što mi je komandant Unprofora Filip Morijon (Philippe Morillon) rekao da u Srebrenici ima 64.000 izbjeglica... Plašio sam se osvete i pokolja, a i sopstvenih gubitaka", kazao je Milovanović.

Milovanović je optužio generala Morijona da je zatim u okviru sporazuma o izvlačenju civila iz Srebrenice u zamjenu za puštanje Srba iz Tuzle, "izvukao 12.500 vojnika iz Srebrenice, maskiranih sa nešto civila", a da srpsko stanovništvo nije izašlo iz Tuzle.

Tokom ispitivanja Milovanović je potvrdio i da mu je 1993-95. Karadžić tri puta nudio da preuzme komandu nad VRS, ali da je on to odbijao. Posljednji put, u avgustu 1995, uz obrazloženje: "Koja bi budala primila vojsku u širokom povlačenju i prihvatila da bude komandant, pa da poslije bude okrivljena za gubitak teritorije?".

Karadžić će unakrsno ispitivanje Milovanovića okončati u ponedjeljak.

(Beta/MONDO)