Kanadski vojni obavještajac je posvjedočio na suđenju Radovanu Karadžiću u Hagu da su bosanski Muslimani artiljerijski gađali sopstveni narod.
Bivši predsjednik Republike Srpske optužen je za terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada; za genocid u Srebrenici; za progon Muslimana i Hrvata širom BiH i za uzimanje za mirovnih snaga UN za taoce, 1992-95.
Svjedočeći u Karadžićevu odbranu, identiteta zaštićenog pseudonimom KW-554, kanadski oficir je izjavio da je u glavnoj komandi Unprofora u Zagrebu, gdje je službovao, "bilo rašireno vjerovanje da su Muslimani bili odgovorni za neke od najzloglasnijih incidenata" u kojima su tokom rata stradali civili u Sarajevu.
"Vladalo je uvjerenje da muslimanske snage artiljerijski gađaju sopstveni narod kako bi okrivili Srbe i izazvali međunarodnu intervenciju u svoju korist", izjavio je svjedok.
Svjedok je, za razliku od britanskog generala Majkla Rouza danas na svjedočenju generalu Ratku Mladiću, naglasio je da su, po saznanjima koje je imao, Muslimani bili odgovorni za "bar jednu" od dvije eksplozije na pijaci Markale.
U prvoj, 5. februara 1994, poginulo je 66 osoba, a ranjeno više od 140 građana. U drugoj, 28. avgusta 1995, stradale su 43 osobe, dok je ranjeno 75.
KW-554 je tvrdio da mu je "jedan američki vojnik" pokazao sliku na kojoj se vidi kako, 5. februara 1994, "jedna osoba sa prozora zgrade baca minobacačku granatu" na Markale.
Za drugu eksploziju ispred zatvorene pijace Markale avgusta 1995, svjedok je izjavio da "nije moglo biti utvrđeno sa koje je strane bila ispaljena".
Dok je boravio u BiH, KW-554 je rekao da se uvjerio da su pripadnici Unprofora, NATO i nacionalnih kontigenata radili na utvrđivanju "potencijalnih meta" u Republici Srpskoj za napade aviona NATO. Te informacije prenosili su Alijansi, a svjedok je vidio te spiskove.
Na terenu su, po njegovim riječima, bili i zapadni specijalci koji su, u i oko muslimanskih enklava u istočnoj Bosni, navodili bombe NATO aviona na srpske ciljeve.
KW-554 je rekao da su maja 1995. ti "istureni vazduhoplovni kontrolori" (forward air-controlers) označili kao metu depo za municiju na Palama, koji je avijacija NATO potom uništila, "obezbjedivši vojnu prednost za Muslimane". Za to je, po svjedoku, znao i tadašnji komandant Unprofora u BiH Rupert Smit.
Pošto je, po povratku iz BiH, proučio obiman materijal "s oznakom tajnosti" o zbivanjima u Srebrenici jula 1995, svjedok, kako je rekao, nije našao nijedan dokaz da je Karadžić "bio umiješan ili informisan" o masovnim pogubljenjima Muslimana koje je VRS, po optužnici, počinila pošto je zauzela tu enklavu 11. jula 1995.
U unakrsnom ispitivanju, tužiteljka Kimberli Vest pitala je svjedoka da li je zaista vidio i koliko je dobro proučio fotografiju na kojoj navodno osoba baca minobacačku granatu na Markale sa obližnje zgrade.
"Vidio sam tu fotografiju iz daleka, nisam je izbliza detaljno pregledao", odgovorio je svjedok. Upitan sa koje je daljine video foto "uobičajene veličine", kazao je "sa tri metra".
Američki vojnik je fotografiju "pokazao vrlo brzo i nisam mogao razaznati šta je na njoj", rekao je KW-554.
Na sugestiju tužiteljke, on je prihvatio da bi osoba koja je fotografiju načinila "morala biti blizu", odnosno da bi "fotograf morao preživjeti eksploziju u kojoj je 66 osoba poginulo, a 140 ranjeno".
O prvoj eksploziji na Markalama danas je svjedočio i francuski oficir koji je učestvovao u istrazi, ali je njegov iskaz, zbog zaštite identiteta, bio većim dijelom zatvoren za javnost.
U Karadžićevu odbranu, iskaz pred sudijama jutros je dao i britanski brigadni general Vire Hejz koji je bio načelnik štaba Unprofora u Kiseljaku kod Sarajeva od aprila do oktobra 1993.
Hejz je opisao teške pregovore o demilitarizaciji Srebrenice u proljeće 1993, potvrdivši da je Karadžić prethodno naredio da se zaustavi ofanziva VRS na tu enklavu i da se omogući pristup humanitarnim konvojima.
Po sporazumu od 18. aprila 1993. VRS i Armija BiH saglasile su se da će Srebrenica biti demilitarizovana odmah pošto u nju uđe jedna četa Unprofora, kazao je svjedok.
U skladu sa dogovrenim, Hejz je definisao "sigurnu zonu" koja je obuhvatala "urbano područje Srebrenice i brda neposredno iznad". Kada je 21. aprila 1993, zajedno sa nenaoružanim oficirima VRS, otišao u Srebrenicu da provjeri da li je demilitarizacija sprovedena, britanskog brigadira je u enklavi dočekao Naser Orić "koji je bio naoružan, kao i dvojica njegovih tjelohranitelja".
"Sa Orićem sam razgovarao pola sata i objasnio sam mu sporazum. Izgledalo je da on ili prethodno nije bio informisan o tome ili da to nije u potpunosti shvatio", rekao je Hejz, dodavši da je Orić "nestao" prije no što su ga vidjeli oficiri VRS.
Ono što je vidio na punktovima za prikupljanje oružja u Srebrenici, po riječima svjedoka, bilo je potpuno u skladu sa naređenjem tadašnjeg generala ABiH Sefera Halilovića, koje je kasnije vidio, da se upotrebljivo oružje ne predaje pod kontrolu Unprofora.
Sporazum o demilitarizaciji, ocijenio je Hejz, nije bilo moguće sprovesti zato što "nijedna strana nije bila voljna" da to učini i zbog međusobnog nepovjerenja.
Takođe, "bilo je izvještaja da su se napadi iz Srebrenice na okolna srpska sela nastavili tokom ljeta", a Unprofor "nije mogao učiniti ništa da ih spriječi".
Suđenje Karadžiću nastavlja se sutra.
(Beta, printscreen: ICTY)