Bivši predsjednik Srpske Radovan Karadžić, posredstvom svjedoka generala Svetozara Andrića, dokazivao da su zločini nad Muslimanima "samo osveta".
General Andrić je u procesu pred Haškim tribunalom izjavio da je operacija u Srebrenici i Žepi započela 5. jula 1995, a da su, na dan pada enklave, 11. jula, general Ratko Mladić, i oficiri Vinko Pandurević, Radislav Krstić i Vidoje Blagojević, održali sastanak u komandi Bratunačke brigade u Bratuncu.
"Jedina odluka koja je tada bila donesena bila je da se operacije nastave u pravcu Žepe i nisu pominjane nikakve likvidacije, ili premještanje lokalnog stanovništva", rekao je svjedok.
On kaže da nije imao utisak da je bilo ko od prisutnih na sastanku obavijestio Karadžića o događajima u Srebrenici.
"Jedino objašnjenje za navode likvidacije zarobljenika jeste osveta za hiljade srpskih civila, koje su do jula 1995. pobile muslimanske snage predvođene Naserom Orićem. Osim motiva osvete, moguće je da je bilo propusta u komandovanju", naveo je Andrić.
On je još rekao da je u julu 1995. VRS bila pod kontrolom i komandom vrhovnog komandanta Radovana Karadžića, ali da on nije bio u dobrim odnosima sa komandantom Glavnog štaba VRS generalom Ratkom Mladićem, kojeg je pokušao da smijeni početkom avgusta 1995.
Tužilaštvo je u unakrsnom ispitivanju osporavalo kredibilitet svjedoka, navodeći da su on i general Radivoj Miletić zaprijetili Momiru Nikoliću iz Bratunačke brigade, koji je u Tribunalu priznao krivicu za progone, tražeći da na sudu ništa ne kaže o Srebrenici.
Tužilac Milica Pek je svjedoka optužila da je njegov pristup sudu da kaže što manje, dok je on tvrdio da, naprotiv, ima sasvim drugačiji stav - da svako treba da odgovara za ono što je uradio, "jer je napravljena šteta i muslimanskom i srpskom narodu".
Andrić je na kraju svjedočenja Karadžiću poželio da dokaže nevinost srpskog naroda, na šta je predsjedavajući sudija O-Gon Kvon intervenisao, ukazujući da se njegovo sudsko vijeće "ne bavi krivicom ili nevinošću srpskog naroda".
General Andrić je bio komandant Biračke brigade Vojske Republike Srpske, a od 6. avgusta 1995. načelnik štaba Drinskog korpusa.
Za njegovo svjedočenje, pretresno vijeće je izdalo obavezujući nalog, jer nije želeo da svjedoči dobrovoljno, te nalog za slobodan prolaz, kao garanciju da neće bili hapšen ili privođen na putu do Holandije i nazad u Srbiju, zbog krivične istrage koja se protiv njega vodi u BiH.
Naredni svjedok je vještak odbrane za sudsku medicinu lekar Dušan Dunjić iz Beograda, koji je za odbranu izradio ekspertizu, analizirajući izvještaje koje je Karadžiću dostavilo tužilaštvo.
Dunjić je zaključio da "može da prihvati da su 450 do 500 ljudi bili žrtve egzekucija, jer za njih postoje čvrsti dokazi da su imali poveze za oči".
"Za sve ostale za koje je utvrđeno da su stradali od vatrenog oružja ili od gelera, a ne ukazuje se na mjesta masovnih egzekucija, ne mogu da prihvatim, jer nije bilo na istom mjestu", rekao je Dunjić.
On je istakao i da "nisu svi u Srebrenici stradali u 10 dana".
"Postoji 46 slučajeva sahranjenih i pregledanih prije Srebrenice, koji su 1993. bili prijavljeni u Kantonalnom sudu u Tuzli, a neko je uveo i te slučajeve", rekao je Dunjić.
Glavni pretres se nastavlja sutra, kada će Dunjić nastaviti da daje iskaz.
(Srna)