Tužilac na suđenju Ratku Mladiću pred Haškim tribunalom sugerisao je da su dvojica gardista Vojske Jugoslavije, 2004. u kasarni Topčider, ubijeni zato što su vidjeli generala Mladića.
Zastupnik optužbe Dermot Grum (Groome) sugestiju da je Mladić odgovoran za smrt gardista izneo je tokom unakrsnog ispitivanja svjedoka odbrane Dragana Lalovića, komandanta jedinice Vojske Republike Srpske koja je od 1997. do 2001. obezbjeđivala generala u Srbiji.
Tadašnji pukovnik VRS Lalović prethodno je potvrdio da je Mladić od marta 1997. živio u svom stanu u Beogradu i da je "povremeno" odlazio u vojne objekte VJ na planini Rajac i u Strugarima.
Upitan od tužioca Gruma da li je Mladić u to vrijeme odlazio i u kasarnu u Topčideru, svjedok je prvo odgovorio da je "siguran" da nije.
Na dodatno pitanje može li da to potpuno isključi, Lalović je, međutim, dozvolio mogućnost da je general Mladić dolazio u Topčider da "porazgovara" s pripadnicima jedinice VRS zadužene za njegovo obezbjeđenje, koja je u toj kasarni bila smještena.
U vezi sa smrću gardista VJ Dražena Milovanovića i Dragana Jakovljevića u Topčideru, 5. oktobra 2004, tužilac Grum citirao je izjavu Jakovljevićevog oca, datu prošle godine publikaciji Balkan insajt (Balkan Insight), da su oni ubijeni zato što su u kasarni vidjeli generala Mladića.
Kako je naveo tužilac, Jakovljevićevom ocu to je u pismu otkrio "bivši pripadnik obezbjeđenja osobe koju je Tribunal optužio za ratne zločine".
"Ja nisam ni znao da taj objekat u Topčideru postoji dok se to nije desilo... Ne znam kakve ja veze imam s tim, tada sam već bio u penziji... Ne mogu da vjerujem da se to tako desilo", odgovorio je Lalović.
Branilac Branko Lukić pitao je, potom, svjedoka da li zna da su vlasti Srbije o ovom slučaju generala Mladića u Hagu saslušale kao građanina, a ne kao osumnjičenog, a Lalović je odgovorio da za to ne zna.
Svjedok je kazao da, u vrijeme dok ga je on obezbjeđivao 1997-2001, general Mladić nije bio u bjekstvu", uprkos činjenici da je Haški tribunal komandanta VRS još 1995. optužio za genocid u Srebrenici i druge zločine nad bosanskim Muslimanima i Hrvatima.
"Ja nisam generalu Mladiću pomagao da se krije, jer se on, dok je bio u Srbiji, nije ni krio... Kretao se po Beogradu kao i svi drugi građani, išao na pijacu... u prodavnicu da kupuje hljeb... na fudbalske utakmice", posvjedočio je Lalović.
Rekao je da je tih godina "znao gdje je Mladić u 90 odsto slučajeva", ali da to sada ne može da rekonstruiše.
Potvrđujući da je tada znao za optužnicu i međunarodni nalog za hapšenje Mladića, Lalović je kazao da je on od Generalštaba VRS dobio zadatak da "zaštiti" generala.
"U to vrijeme, u mojoj zemlji nije bila izdata potjernica i nalog za hapšenje i ne znam kako bih dozvolio njegovo hapšenje, a komandujem jedinicom za njegovu zaštitu", rekao je Lalović, dodajući da međunarodne snaga u BiH (Sfor) tada nisu ni tragale za Mladićem.
Na sugestiju tužioca da nije bio spreman da postupi po nalogu međunarodnog suda, svjedok je uzvratio: "Nisam bio spreman zato što to od mene nisu tražili organi u mojoj zemlji... Tražili su da uradim nešto drugo - da obezbjeđujem generala Mladića".
Precizirajući da su vlasti RS i SR Jugoslavije tek 2002. izdale naloge za Mladićevo hapšenje, tvrdio je da on do tada nije ni znao da sud u Haagu zahtijeva izručenje generala.
Lalović je negirao da je posle 2001. bio dio mreže za podršku Mladića, iako je zbog te tvrdnje međunarodne zajednice bio izbačen iz VRS i podvrgnut sankcijama.
Sljedećeg svjedoka odbrane Mladićevi advokati će pred sudije izvesti sutra.
Bivši komandant VRS optužen je za genocid u Srebrenici; progon Muslimana i Hrvata širom BiH, što je u sedam opština imalo razmjere genocida; terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i uzimanje pripadnika Unprofora za taoce, 1992-95.