Zaštićeni svjedok odbrane GRM-311 izjavio je danas, na suđenju Ratku Mladiću pred Haškim tribunalom, da su nad Srbima u Sarajevu tokom rata činjeni zločini.
Optužnica tadašnjeg komandanta Vojske Republike Srpske, generala Mladića (71) tereti, pored ostalog, za teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem, 1992-95.
Svjedok, koji je srpske nacionalnosti, izjavio je da je 1992-94. radio u fabrici ručnih bombi u civilnom objektu u Sarajevu.
Za to vrijeme, kako je tvrdio, nepoznate, maskirane osobe otele su ga 11 puta na putu ka poslu, pokazujući mu žrtve svojih zločina i prijeteći mu da će i on biti ubijen, ako ne nastavi da radi u fabrici.
"U 11 navrata su me nepoznata lica odvodila da gledam zločine koje su oni činili, da me zastraše ... Stalno su me pitali s kim sarađujem, kome javljam da se neko od Muslimana ubije", ispričao je svjedok.
GRM-311 posvjedočio je da su ga 5. januara 1993. maskirane osobe odvele do "jame na Pofalićima" u kojoj je bilo "10 leševa". Pri vrhu jame je vidio tijelo djeteta odsječene glave, na kojem je bio urezan krst.
Kako je izjavio, napadači su mu "polomili ruku i nogu" i zaprijetili da će biti ubijen ukoliko izostane s posla.
Svjedok je opisao i kako ga je, 27. aprila 1993, na putu ka poslu, jedan muškarac "duge brade i obrijane glave" primorao da uđe u kola i odvezao ga do "pravoslavne crkve Svetog preobraženja u Novom Sarajevu".
"Na vratima crkve visile su tri odsječene ljudske glave ... Rekao mi je da je i on Srbin. 'Vidi šta nam rade'", kazao je.
GRM-311 tvrdio je da je, potom, na ulici vidio i pse koji su "imali ljudske glave vezane oko vrata", a koje su napadali "drugi psi" koji su "grizli te glave". Svjedok je izjavio i da je muslimanska omladina po gradu bacala ručne bombe, "ubijajući svoje, da bi se povećao broj žrtava". Sugerisao je da su "u školi na Marin Dvoru" bačene ručne bombe koje je on pravio, a koje je prethodno vidio "u školskim torbama" trojice "dječaka".
Minobacači Armije BiH iz okoline zgrade televizije svakodnevno su tukli naselja Švrakino Selo i Hrasno brdo, u kojima su bili Muslimani, a za to bi mediji optužili "zločince s brda", odnosno Srbe, kazao je GRM-311.
U unakrsnom ispitivanju, tužioci su ukazivali da je svjedok u ranijim izjavama navodio da je do jame na Pofalićima bio odveden u oktobru i novembru 1992, a ne u januaru 1993, kao i da taj incident nije ni pomenuo u prethodnom svjedočenju na suđenju generalu VRS Dragomiru Miloševiću.
Potvrđujući da incident nije spominjao u prvom svjedočenju, GRM-311 je uzvratio je da je datum bio pogrešno zapisan.
Na pitanje tužiteljke da li je od januara 1993. do juna 1994. radio s polomljenom nogom i rukom, odgovorio je da jeste. Potvrdio je da je za rad bio plaćan i da mu na poslu niko nije prijetio.
Zastupnica optužbe podsjetila je svjedoka da je ranije izjavio i da su u avgustu 1994. "na njegove oči ubijena tri muškarca", s kojima su ga nepoznate osobe otele. Upitan zašto na suđenju generalu Miloševiću to nije ni pomenuo, GRM-311 odgovorio je: "Mnoge stvari nisam rekao ni sada" Mladićevim braniocima.
Sljedeći svjedok Mladićeve odbrane svjedočiće sutra. General Mladić optužen je i za genocid u Srebrenici; progon Muslimana i Hrvata širom BiH, koji je u sedam opština imao razmjere genocida i uzimanje pripadnika Unprofora za taoce, 1992-95.
