Interresorna radna grupa Vijeća ministara BiH ne može utvrdi kriterijume za podjelu svih vidova pomoći BiH za saniranje posljedica majskih poplava, pa će njen predsjedavajući predložiti da se okonča rad ovog tijela osnovanog 22. maja.
Izvor: MONDO/Samir Cacan
Interresorna radna grupa juče je trebalo da održi peti sastanak od osnivanja, ali to nije bilo moguće jer nisu došli predstavnici vlada FBiH i RS.
"U neformalnom razgovoru konstatovali smo da je priča o izradi kriterija za podjelu pomoći bespotrebna kao i osnivanje ove radne grupe jer krediti čine većinu obećane pomoći izvana, a zna se procedura njihovog odobravanja i trošenja", naglasio je Alikadić, dodavši da i za oko 17 odsto obećanih donacija nisu potrebni posebni kriteriji jer će sami donatori određivati ko će ih implementirati i na kojim područjima.
"Stoga ćemo mi samo Vijeću ministara sugerisati da je neophodno da se u svemu obećana sredstva, kreditna i donatorska, troše prema ranije procijenjenoj visini štete i mjestu gdje je nastala", izjavio je Alikadić.
Međunarodne organizacije sa domaćim ekspertima utvrdile su da su majske poplave nanijele četiri milijarde KM štete. Na donatorskoj konferenciji 16. jula u Briselu BiH je obećano oko 809 miliona eura pomoći za saniranje štete. Alikadić podsjeća da je Vijeće ministara krajem jula utvrdilo omjere podjele oko 10,1 milion KM, obezbijeđenih iz državnog budžeta, prema kojima po 49 odsto novca ide entitetima, a dva odsto Brčko distriktu.
"Ne vidim razlog da i dalje sami ne nastave taj posao na ovaj način. Sve je sada na Vijeću ministara", dodao je Alikadić.
I Siniša Kisić, predstavnik Brčko distrikta u Interresornoj radnoj grupi, tvrdi da Vijeće ministara nije trebalo da osniva ovu komisiju radi utvrđivanja kriterija podjele pomoći.
"Danas smo imali pokušaj za održavanje pete sjednice i svaki put dođu isti ljudi, ostalih nema, a tako nema rada. Ova radna grupa nepotreba je i zato što već postoji Koordinaciono tijelo za zaštitu i spasavanje i ono je trebalo po zakonu da uradi ovaj posao", ocijenio je Kisić te istakao da je zadatak utvrđivanja kriterija još nepotrebniji zbog činjenice da je samom procjenom štete utvrđeno i gdje je ona pričinjena pa je već jasno koliko kojoj zajednici treba pomoći za saniranje posljedica prirodne katastrofe.