Ispovijesti mladih ljudi iz BiH, koji su uspjeli da se izvuku iz ralja radikalnog islama...
Sarajlija je, nakon završene srednje škole, počeo da posti svaki dan i klanja za godine kada to nije radio. Pustio je bradu i išao u Fahdovu džamiju u sarajevskom naselju Alipašino Polje.
“Tamo je bilo puno te braće s kojima sam se upoznao i počeo te neke aktivnosti. Išao sam u Briješće, u njihov džemat, na predavanja. Odozgo ih je većina otišla u Islamsku državu”, kaže 31-ogodišnjak, koji se četiri godine posvetio radikalnom islamu, piše BIRN.
Sličnu sudbinu ima i tada 19-godišnjak na drugom kraju BiH. Nakon “par problema” s drogom, napušta porodičnu kuću, pušta bradu i počinje da govori o ratištima u Siriji.
“To je moj najveći strah – da će otići u rat i da se neće vratiti, jer se niko nije vratio”, kaže njegova majka, ističući da joj je pričao kako su ga vodili negdje kod Zvornika i naučili da rukuje oružjem.
Porodica u Zenici se takođe borila da maloljetnu ćerku izvuče iz ralja radikalnog islama.
Prema bezbjednosnim agencijama u BiH, u proteklih nekoliko godina je, nakon radikalizacije, oko 200 osoba otišlo da se bori u Siriji i Iraku.
Prosječna starost ljudi koji su otišli na ratište jeste 27 godina, a među njima je oko 80 maloljetnika.
Zbog pokušaja, kao i odlaska na ratišta u Siriji, Tužilaštvo BiH je optužilo dvadesetak osoba. Neki od njih su priznali da su išle na strano ratište s ciljem da pomognu braći Sirijcima jer su oni pomagali BiH tokom ratnog perioda.
S druge strane, stručnjaci navode da stvarni uzroci odlaska mladih iz BiH na strana ratišta jesu osjećaj beznadežnosti, kriza identiteta, poniženost i porodični problemi.
Žena ga uvela u svijet islama
Srednjoškolac u Sarajevu prije desetak godina samo je razmišljao kako će otići na zabavu, koncert, uživati alkohol i opojna sredstva. Zbog nedostatka novca, po završetku škole je počeo da radi kao konobar i tu upoznaje svoju buduću suprugu.
“Djevojka me je uvela u svijet islama. Oženio sam se pred braćom. Pristupio selefijskom pokretu i postao vrlo brzo jako radikalan”, prisjeća se on, naglašavajući da radikalne ideje nije počeo slijediti zbog droge ili neimaštine, već isključivo iz ljubavi.
Iduće četiri godine ide u džamiju, klanja, posti... Ide na predavanja. Viđa i oružje koje neki od pripadnika selefijskog pokreta nose, kako su rekli, radi zaštite.
“Većina njih koji su nosili oružje danas je završila u Siriji. Neke od njih što se javljaju iz Sirije, poput Bajre Ikanovića, znao sam odatle. Išao sam i kod Nusreta Imamovića na predavanja, on je bio glavni u Maoči. Sad je u terorističkoj grupi u Islamskoj državi”, kaže on.
Namamili ga "na motore"
U Siriju se spremao prošle godine i 19-ogodišnjak sa sjeveroistoka BiH. Nakon završetka srednje škole nije mogao da nađe posao i imao je “par problema s drogom”.
“Jedne noći je došao i rekao da hoće motor. Tu smo se posvađali. Otac mu je rekao da ne može. Prvo posao, pa motor. Tada je otišao od kuće”, prisjeća se njegova majka.
Iz sela, u kojem su većinom selefije, kako je pojasnila majka, “namamili su ga na motore” i pustio je bradu. Porodica je htjela da se on zaposli i da kupi motor s papirima. S druge strane, on im je odgovarao da mu ne trebaju papiri jer njih “policija ne smije da zaustavi”.
“To više nije bilo simpatično. Počeo je da govori oko ratišta, oko Islamske države, i onda smo shvatili da moramo nešto da radimo”, kaže majka.
Odlučili su, prema njenim riječima, da se bore. Izmolila ga je da se vrati kući i onda se obratila policiji. Iako mladić nije počinio nikakvo djelo, policija pristaje da svakodnevno obavlja razgovore s njim. Uz to, njihovoj kući dolazili su “učeni ljudi” koji su govorili protiv radikalizma.
"Našao sam mu neki posao i zamolio ove starije ljude da pričaju s njim. I mi smo pričali s njim. Ja sam mu stalno govorio: Nađi mi i jednu Božiju knjigu da kaže da smiješ ubiti nekoga", priča otac.
Nakon određenog vremena, kažu roditelji, njihov sin je prestao da govori o odlasku na strana ratišta. Našao je djevojku i okrenuo život u drugom smijeru.
Glavna "fora" je imati bradu
Život u drugom smijeru okreće i Sarajlija, ali postepeno. Kada se više skoncentrisao na fakultet i posao imao je sve manje vremena da ide do Fahdove džamije. Nakon određenog vremena, kako je kazao, uvidio je da su ljudi koji su dolazili u tu džamiju jako povodljivi.
“Jednostavno, nisam mogao da budem pokraj ljudi koji su tako povodljivi. Svelo se na to da vjeruješ nekome zato što ima bradu ili je pokriven. Moja logika tako ne funkcioniše. Onda sam donio odluku da iziđem iz toga”, kaže on, ističući da je njegovim roditeljima “laknulo”.
Udaljio se i od supruge jer je ona “željela da ostane dio tog svijeta”. Razveli su se.