Dino Pečenković, nekadašnji pripadnik zajednice radikalnih islamista-vehabija, čije je sjedište bilo u Gornjoj Maoči, kod Brčkog, pričao je kako je dospio u redove ekstremista, o traumamama, o tome ko je kriv, ali i o reakciji države.
U opširnoj ispovijesti koju je, u dokumentarcu namijenjenom TV emitovanju, u petak objavila Balkanska istraživačka mreža (BIRN BiH) , Pečenković je prvi put detaljno ispričao kako je dospio u redove ekstremista i kakve traume je doživeo, a za sve krivi oca i majku tvrdeći da su ga oni naveli na taj put.
Pečenkovićevo ime postalo je poznato nakon što je Mevlid Jašarević, državljanin Srbije takođe pripadnik vehabijske zajednice u Maoči, u oktobar 2011. napao ambasadu SAD-a u Sarajevu.
Zbog tog napada Jašarević je pravosnažno osuđen na 15 godina zatvora, a Pečenković je uhapšen jer se ispostavilo da ga je upravo on, na dan napada, iz Maoče dovezao u Sarajevo.
U pritvoru je bio tri mjeseca, a po ličnim navodima u potpunosti je sarađivao s istražiteljima i protiv njega nikada nije podignuta nikakva optužnica.
Danas kaže da mu je otac naložio da Jašarevića odveze u Sarajevo i tvrdi da nije mogao ni da nasluti na šta se Jašarević sprema kada ga je vozio u grad u kojemu će ovaj kasnije počiniti teroristički napad. Pečenković tvrdi da je očeva odgovornost i to što je uopšte dospio u Gornju Maoču.
Do početka rata, kako kaže, živio je u "normalnoj komunističkoj porodici” u kojoj se vjerska pripadnost uopšte nije izražavala. Vjernici su postali, kako kaže, kada i većina ostalih, odnosno kada je počeo rat u BiH.
"Počelo se postiti, ramazan i to je to. Kapak”, kaže jednostavno Pečenković.
Nakon rata otac ga je poslao i u mekteb, vjersku školu. Ali ključni preokret događa se oko 2000. godine kada u Bihać, u kojem su živjeli, stiže Nusret Imamović, vođa vehabijske zajednice iz Gornje Maoče, koji će 2014. otići u Siriju zajedno sa svim članovima porodice i tamo se priključiti terorostičkoj organizaciji Fronta al-Nusra.
Upravo pod Imamovićevim uticajem, tvrdi danas Pečenković, njegov otac donosi odluku da se cijela porodica iz Bihaća preseli u Maoču.
U toj izolovanoj zajednici zatvorenoj za strance svi su bili podvrgunti radikalizaciji, tvrdi on. Na oca, majku i dvojicu braće to je definitivno imalo uticaja, ali Pečenković kaže da je on prema svemu tome stalno bio sumnjičav i propitivao je stvari. Otac ga je zbog toga proglasio "ćafirom” (nevjernikom) i stoga mu zabranio da boravi u istoj sobi s dvojicom braće.
Godine 2013. događa se novi preokret, kada otac nestaje, a majka tvrdi da je otišao da radi u Austriju. Od Dine je zatražila da za braću Haruna i Osamu Ahmeda izvadi dokumente kako bi mogli da dobiju pasoše.
"Čim su to obavili, svo troje takođe nestaju, a majka se potom telefonom javila iz Turske”, kaže on.
Dino navodi da mu je odmah bilo jasno da se zapravo spremaju u Siriju.
"Da sam znao, nekako bih ih spriječio”, kaže danas, prenosi "Jutarnji.hr”.
Prema podacima bezbjednosnih agencija u BiH, najmanje 250 državljana BiH otišlo je na ratišta u Siriji i Iraku kako bi se tamo pridružili islamističkim ekstremistima.
Nakon prvog kontakta s porodicom Dino se s njima čuo otprilike jednom mjesečno. Prošlog ljeta saznao je da mu je poginuo mlađi brat, koji je tada imao 18 godina, a nakon dva mjeseca i otac. Obojica su se borili u redovima islamističkih terorista. Harun je postao ratnik s 15 godina, a s 18 godina ubile su ga kurdske snage.
"Njemu (Harunu) je to sve bilo smiješno. Oženio se sa 16 godina i dobio sina s 18. I eto, ljetos (2017. godine) je poginuo”, kaže Dino koji tvrdi da ne zna šta mu je s majkom i drugim bratom, jer s njima nema nikakvog kontakta.
Za smrt svojih najbližih krivi oca i majku, ali i državu BiH tvrdeći kako su državne vlasti morale da spriječe odlazak na strana ratišta.
"Ekstremizam mi je uništio obitelj, a država ništa nije učinila da to spriječi”, kaže Dino.
Tvrdi kako od države nije dobio nikakvu pomoć kako bi se integrisao u društvo i nastavio s normalnim životom.
Kako dodaje država mu nije ponudila nikakvu egzistenciju pa on, kao svi i bivši radikalni islamisti u bosankohercegovačkom društvu, sada funkcionišu kao neka vrsta "vanzemaljaca”, kako sam kaže.
"Ova naša država samo uzima, ništa ne daje”, zaključio je Pečenković navodeći da se na kraju ipak sam snašao, oženio se te sad "slaže kockice” svog života.
