Manje od šest mjeseci ostalo je do službenog početka izborne kampanje u BiH čiji će se, kao nikada do sada, značajan segment odvijati i na internetu.
Partije i političari su u društvenim mrežama i aplikacijama prepoznali lak i jeftin način da dopru do određenih kategorija potencijalnih birača. Paraleleno, puno ozbiljnije stvari na webu kreiraju se preko portala bez imena i adrese na kojima se objavljuju poluprovjerene ili čak netačne informacije koje nakon toga, plasmanom kroz tzv. tradicionalne medije dobijaju na značaju i ulaze u javni prostor.
Stručnjaci za politički marketing u svijetu odavno su prepoznali internet kao ozbiljnu bazu za širenje lažnih vijesti i spinovanje i postoje cijeli timovi ljudi koji vrše obuke političara kako da što konkretnije koriste blagodeti koje im internet pruža. Istovremeno, mreže i aplikacije dale su ogroman prostor za razne vidove improvizacije, a zatim i manipulacije i podmetanja, što je uveliko počelo da se koristi u regionu, a očigledno da je takav trend zaživio i u BiH.
Ima li tu mjesta za pravosuđe
Posljednja afera „Skrinšot“ uzdrmala je i političku i medijsku scenu, ali ono što je najvažniji ishod cijele priče jeste da, nakon objavljivanja navodne Vajber prepiske između Staše Košarca i neimenovanog novinara RTRS-a, javnost i dalje ne zna pravu istinu. Jedna strana tvrdi da je sve tačno, druga da su u pitanju zlonamjerne konstrukcije, laži, montaže i manipulacije, a uključena je i treća strana koja slučaju daje obavještajnu i paraobavještajnu notu, dok četvrti smatraju da ovdje ima mjesta i za pravosudne organe.
Oblast prisluškivanja i praćenja ovdašnjih zvaničnika i novinara nikada do detalja nije razjašnjena i teško da će se to uopšte dogoditi u nekom bliskom periodu, kao što je neizvjesno i da li u slučajevima kao što je afera „Skrinšot“ uopšte ima prostora za policijske ili tužilačke istrage.
Jer, pitanje je po kojem je zakonu zabranjeno sa dva poteza prsta napraviti tzv. skrinšot ekrana nečijeg telefona ili preciznije, kako dokazati da taj skrinšot nije uradio upravo vlasnik telefona, a kasnije fotografiju proslijedio na adresu na koju možda to i nije trebalo da uradi. Druga je stvar ako je sve zakuvalo treće lice, ali je opet veliko pitanje kako to dokazati. Istina, Vajber prepisku je veoma lako i montirati pa onda odraditi skrinšotove. U konkretnom slučaju, međutim, prozvana strana ne nudi neke pretjerano jake dokaze da je u pitanju montaža.
Sve što se događa nagovještava nove načine „iznošenja prljavog veša“ u predstojećoj kampanji u kojoj će (zlo)upotreba tradicionalnih medija uz korištenje modernijih tehnologija imati posebnu ulogu.
„Afera „Skrinšot“ pokazuje kako tehnologija pravi dodatnu barijeru između birača i politike, na bilo kom nivou. Svi koji su digitalno i informatički pismeni su svjesni da postoji velika šansa za manipulaciju, jer je vrlo jednostavno montirati bilo kakvu prepisku i to onda dalje širiti društvenim mrežama. Drugi problem je što je jako teško dokazati autentičnost prepiske, jer osoba koja je poslala može to izbrisati i tvrditi da je u pitanju manipulacija“, kaže za Mondo magistar komunikologije Borislav Vukojević.
U takvom odnosu snaga mediji se nalaze u veoma nezgodnoj poziciji i sa te strane veoma je važno kako sačuvati lično dostojanstvo, tako i poštovati profesionalne standarde. U vremenu kada su mediji u izuzetno teškoj situaciji i kada novinari jedva sastavljaju kraj s krajem to je vrlo ozbiljan izazov.
Jedna objava ne znači mnogo, ali serija...
Glavna urednica „Nezavisnih novina“ Sandra Gojković Arbutina za naš portal kaže da su najveće političke laži uoči kampanje u suštini licemjerni pozivi na fer i korektnu kampanju jer politička borba tih mjeseci bude sve osim fer i korektna.
„Protivnik se diskredituje na sve moguće načine, obično na ličnoj osnovi, igra se na najniže porive. Društvene mreže su postale glavne mete okršaja, jer je lako doći do željenog publiciteta, i a ne podliježu nikakvim filterima pa mogu da rešetaju sve dok ima onih koji su voljni da prate arenu uživo“, kaže Gojković Arbutina.
Borislav Vukojević smatra da su kod nas informatička i digitalna pismenost na jako niskom nivou, tako da objave poput one iz afere „Skrinšot“ mogu imati veliki efekat na utvrđivanje već donijetih izbornih odluka.
„Naravno, ne bih se složio sa konstatacijom da će birač promijeniti odluku na osnovu jedne objave, ali serija takvih procesa može. Kao i druge stvari, a vidjeli smo na nedavnom primjeru, vještim spinovanjem se skreće pažnja sa sadržaja poruke koja je objavljena, a daje se na važnosti onome ko je to objavio i sumnja se u njegove/njene namjere“, kaže Vukojević.
Predsjednik Kluba novinara Banjaluka Siniša Vukelić kaže za Mondo da je u vremenu širenja lažnih vijesti, brojnih podvala i manipulacija, sve rasprostranjenijeg korištenja dostupnih resursa na internetu u svrhu najprizemnijih oblika političke borbe, izuzetno važno da bar novinari u ovoj zemlji sačuvaju zdrav razum i hladne glave rade svoj posao, insistirajući na poštovanju profesionalnih standarda.
„Novinari ne bi trebalo da dozvole da postanu produžene ruke političara i budu uvučeni u to njihovo političko blato“, dodaje Vukelić.
Sandra Gojković Arbutina nema dilemu da će i ova kampanja biti prljava. Ističe da političari i partije uveliko zatrpavaju medije izjavama koje je sve teže prenijeti jer obiluju uvredama i teškim kvalifikacijama, a bez ikakvih argumenata.
„Zlatna pravila novinarstva, prije svega pravilo druge strane, važe i u kampanji. To je samo period u našim životima koji moramo da preguramo hladne glave i čistog obraza jer ima života i poslije kampanje. Naš je posao da izvještavamo, predočimo, prije svega, činjenice, omogućimo da se čuju argumenti svih strana, a ne da vodimo tuđe bitke, navijamo i dodatno pojačavamo premisu da su novinari sirotinja spremna na svakakva sr... za 100 maraka“, kaže Gojković Arbutina.
