Na području nekadašnjeg vozućko-ozrenskog ratišta još se traga za tijelima 129 boraca Vojske Republike Srpske i civila
Oni su u septembru 1995. godine stradali u ofanzivi pod nazivom "Uragan" i "Farz" takozvane Armije BiH, uključujući odred "El mudžahedin", uz podršku NATO snaga za brze intervencije, rekao je Srni predsjednik Zavičajnog udruženja Zavidovićana Zoran Blagojević.
Blagojević je naveo da je u ofanzivi od 10. do 24. septembra 1995. godine ubijeno 459 boraca Vojske Republike Srpske i civila, od kojih se 412 vodilo kao nestalo.
"U međuvremenu su 283 identifikovana, a traga se za još 129, među kojima su 84 pripadnika Četvrte ozrenske lake pješadijske brigade", rekao je Blagojević.
On je povodom Međunarodnog dana nestalih, koji se obilježava sutra, ukazao na inertnost institucija Republike Srpske i neiskrenost institucija BiH da ova lica poslije 24 godine budu pronađena, a počionioci kažnjeni, uprkos raspoloživoj dokumentaciji i svjedočenjima.
Blagojević je podsjetio da je bivši komandant Glavnog štaba takozvane Armije BiH Rasim Delić proglašen krivim, te da se vodi postupak protiv komandanta Trećeg korpusa Sakiba Mahmuljina, ocijenivši da je to mali pomak u procesuiranju stravičnih zločina počinjenih nad srpskim stanovništvom.
On je naveo slučaj zarobljavanja 64 Srba sa Vozuće, među kojima su bili Milenko Stanić, Milovan Savić, Milija Jovanović, Slobodanka Jović, Milorad, Duško i Miloš Pejić, Miloš Jović, Ranko Đurić, Čedo Savić, Savo Todorović i njegov sin Živinko.
"Oni nisu nestali, oni su živi zarobljeni 1995. godine. U Vozući ih je privela Druga četa Petog bataljona 328. brigade kojom je komandovao Fuad Zilkić, potčinjen komandantu Trećeg korpusa Sakibu Mahmuljinu", naveo je Blagojević.
On je rekao da o njihovom zarobljavanju i stravičnoj sudbini nakon što su proslijeđeni u mudžahedinski logor kojim su rukovodili Abu Hamza i Abu Mali postoje ratni dokumenti i snimci takozvane Armije BiH, kao i svjedočenja preživjelih.
"Očigledno je da je plač majke Srebrenice teži od plača majke iz Vozuće. Kojom vagom se bol može izmjeriti?", upitao je Blagojević.
On je podsjetio da su zbog šamaranja zarobljenika Srbima presuđivane kazne od četiri godine, dok za suprotnu stranu nema kazne ni za odsijecanje srpskih glava i zvjerska mučenja, što je dokumentovano u filmu "LJubi brata svoga".
"Evo, 24 godine su prošle kako govorimo o onome što se zna", rekao je Blagojević i podsjetio na zataškavanje federalnih institucija kada je na lokalitetu Paljenika pronađena masovna grobnica koja je prvo minirana, a nakon toga i razmještena.
Da srpska stradanja ne bi pala u zaborav, Blagojević je najavio da će i ove godine 10. septembra biti održan marš "Stazama egzodusa" u okviru obilježavanja 24 godine od progona Srba iz Vozuće, naselja u dolini rijeke Krivaje i sa južnog dijela Ozrena, koje organizuje Zavičajno udruženje Zavidovićana iz Doboja.
On je naveo da ova manifestacija i akademija koja će joj prethoditi šalju jasne poruke mladim naraštajima da se istorija ne smije zaboraviti niti ponoviti, te ukazuju na stradanja Srba.
"Vrijeme ne liječi rane, nego ih produbljuje", poručio je Blagojević.
Masovno stradanje Vozućana dogodilo se od 10. do 24. septembra 1995. godine.
Srbi iz Vozuće protjerani su sa vjekovnih ognjišta u ofanzivi pod nazivom "Uragan" i "Farz" u kojoj je učestvovalo 23.000 muslimanskih vojnika Drugog i Trećeg korpusa takozvane Armije BiH i odreda "El mudžahedin", te NATO snaga za brze intervencije.
Tada je spaljeno 30 srpskih sela, protjerano 1.920 srpskih porodica sa 7.680 članova, ubijeno 459 boraca Vojske Republike Srpske i civila, dok se za 129 još traga.