Oven-Stoltenbergov plan o BiH sastavljenoj od tri republike - Republike Srpske, muslimanske te hrvatske republike (Herceg-Bosne) 1. septembra 1993. godine zvanično je odbacila SDA - to je bio treći mirovni plan zaredom koji je odbila ratna vlast Alije Izetbegovića.
Prema tom planu, "Savez Republika BiH" trebalo je da čine tri konstitutivne republike, a svaka bi obuhvatala po jedan konstitutivni narod.
Takva BiH trebalo je da bude subjekat međunarodnog prava i članica UN.
Na čelu izvršne vlasti bilo bi tročlano Predsjedništvo, a predsjedavajući bi predstavljao BiH, s tim da bi se članovi Predsjedništva smjenjivali na tom polažaju svaka četiri mjeseca. Odluke bi se donosile konsenzusom.
Osim Predsjedništva, nosilac izvršne vlasti bio bi i Savjet ministara, koji bi činili premijer, ministar spoljnih poslova i drugi ministri.
Zakonodavno tijelo je, prema mirovnom sporazumu, trebalo da bude savezni parlament koji bi imao 120 poslanika, s tim da bi se iz svake republike birala po jedna trećina poslanika.
Sudsku vlast bi imali Vrhovni sud, Ustavni sud i Sud za ljudska prava.
Prema tom mirovnom planu, svaka konstitutivna republika je trebalo da ima svoj ustav, a pretpostavka nadležnosti bila je u korist republika.
Dodatno je regulisano otcjepljenje tako da je određeno da se ni jedna republika ne može izdvojiti bez saglasnosti svih republika.
Muslimanska politička vrhuška je, i pored toga, u prvi mah ponudila predstavnicima Srba da se nakon pet godina od formiranja takve BiH srpska jedinica na referendumu izjasni da li želi da ostane u BiH.
Kao i u slučaju drugih planova, Alija Izetbegović ga je prvo prihvatio, pa onda odbacio.
Prethodno je SDA odbacila Beogradski sporazum o opstanku skraćene Jugoslavije, bez Hrvatske i Slovenije, pri čemu je BiH trebalo da bude bez ikakvih unutrašnjih granica.
Taj plan je prihvaćen, pa odbačen u Sarajevu, kao i Kutiljerov plan u osvit rata, koji je predviđao međunarodno prizanje BiH, ali i njenu unutrašnju podjelu na tri dijela.
