Upravnik pritvorske jedinice u Sheveningenu Timoti Mekfaden o Slobodanu Miloševiću: On može da kontroliše naciju iz Haga, ali ne i svoju ženu!
Šef pritvorske jedinice Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju Tim Mekfaden, informisao je zvaničnike ambasade SAD u Hagu o zdravstvenom stanju, dnevnom režimu, pravnim i finansijskim poslovima i kontaktima van Tribunala bivšeg srpskog predsednika Slobodana Miloševića tokom njegovog boravka u zatvoru u Sheveningenu.
Kako piše u diplomatskoj depeši od 12. novembra 2003, koju je na svom sajtu objavio Vikiliks, Mekfaden je viđao Miloševića i s njim razgovarao "češće nego iko drugi", naglašavajući da bivši srpski predsjednik nije osoba koja rado svoje misli dijeli sa drugima.
Prema njegovim riječima, Milošević je imao ozbiljne srčane probleme koji nisu blagovremeno liječeni, ali istovremeno, kako je tvrdio Mekfaden, nije bolovao od dijabetesa ili, u najmanju ruku, od depresije.
On je dodao da istorija Miloševićevih srčanih problema datira od vremena mnogo prije njegovog dolaska u Hag.
Upravnik zatvora u Sheveningenu je naveo da je Miloševića nemogućnost da viđa suprugu, sina, ćerku, snaju i unuka činila "suštinski nesrećnim", ali je prema rečima Mekfadena, srpski predsjednik bio preokupiran poslom, što ga je držalo podalje od depresije.
On je bivšeg srpskog predsjednika opisao kao samouvjerenog čovjeka, koji uspeva uz pomoć svoje žene Mirjane Marković da organizuje čitavu mrežu pravnih i političkih kontakata, kao i da preko pravnih savjetnika u Beogradu uspješno vodi svoju Socijalističku partiju Srbije (SPS).
Milošević je, kako je rekao Mekfaden, sa ženom imao "izuzetan odnos" i mogao je da manipuliše nacijom, ali ne i suprugom, koja je "po svemu sudeći imala veliki uticaj na njega".
Kako je naveo upravnik zatvora u Sheveningenu, Mira Marković, s kojom je Milošević svako jutro razgovarao telefonom, bila je izvor informacija, utjehe, motivacije i strategije za Miloševića, koji se veoma oslanjao na nju.
Kada je Miloševićev krvni pritisak veoma skočio u septembru 2003, zvaničnici u Sheveningenu su razmatrali kako da smanje nivo njegovog stresa i "učine ga srećnim", rekao je Mekfaden koji je predložio da se pronađe način kako bi Mira Marković iz Rusije bila dovedena u Hag "sa određenim imunitetom kako ne bi bila uhapšena".
Tribunal je, međutim, procijenio da bi to bilo nemoguće, a i sam Mekfaden je ocijenio da bi susret dvoje supružnika ipak mogao da predstavlja dodatan rizik po Miloševićevo zdravlje "jer je Mira Marković mogla da bude veoma hirovita osoba".
Sa druge strane, Mekfaden je američkim zvaničnima rekao da su spekulacije o Miloševićevom finansijskom stanju precjenjene, jer je bilo potrebno da se unutar redova njegove stranke pokrene kampanja za prikupljanje novca za plaćanje saradnika i putovanja njegovih advokata.
Prema riječima Mekfadena, poslije ubistva bivšeg srpskog premijera Zorana Đinđića u proleće 2003. Miloševićeva finansijska situacija se pogoršala, te pet mjeseci nije plaćao osoblje u svojoj rezidenciji u Beogradu, niti je neko vrijeme mogao da finansira avionske karte za svoje beogradske savjetnike.
Kada se radi o pravnim savjetnicima Miloševića, Mekfaden je naveo da je srpski predsjednik vjerovao da je "okružen budalama" i u sudnici i van nje, dok je prema takozvanim prijateljima suda "gajio naklonost".
Mekfaden je srpskog predsjednika opisao i kao osobu sa skoro fotografskim pamćenjem, istakavši da "nikada nije sreo čovjeka sa takvom memorijom".
Iako je zadržao svoju "narcisoidnost" i u pritvoru, Milošević je, prema Mekfadenovim riječima, za razliku od drugih pritvorenika koji su se stalno žalili, bio kooperativan i uvijek je prihvatao Mekfadenove odluke, često odgovarajući "bar sam pokušao".
Što se tiče njegove svakodnevnice, ona je varirala od toga da li ide na suđenje, koje je bilo predviđeno tri dana nedjeljno, ili ne.
U slobodno vrijeme, po riječima upravnika pritvora u Sheveningenu, Milošević je volio da čita, i bio je "alav čitač, naročito đubreta i lakih trilera poput Džon Grišamovih" ili je slušao diskove Frenka Sinatre.
U okviru pritvorske jedinice, Miloševića su veoma voljeli i poštovali ostali zatvorenici. Mnogi od njih su čak nadgledali njegovo zdravlje i ohrabrivali ga da povede računa o ishrani, naveo je Mekfaden.
(Beta)