Američki magazin u tekstu "Pokažite tijela" opisuje albansku "stranu" događaja iz 1999. i krvavu trgovinu organima zatvorenika.
"Njujorker" piše o prodaji organa Srba i kriminalim poslovima terorističke OVK, a jedan član OVK ispričao je da su na švercu ljudskih organa zaradili bogatstvo i da su dobijali oko 45.000 dolara po tijelu.
Bivši član OVK-a sjeća se da je čuvao sedam zatvorenika u zadnjem dijelu kombija. Usta su im bila prelijepljena trakom, a ruke im bile vezane dok su prelazili granicu.
Vozač iz OVK-a ispričao je da im je naređeno da ne povrijede nikog. Kada su zarobljenici stigli u Albaniju, odvedeni su u kuću gdje su ih čekali ljekari koji su im, navodno, uzeli uzorke krvi i procijenili njihovo zdravstveno stanje.
Nekoliko izvora je nagovijestilo da je njihova "briga" prema zatvorenicima imala zlokobni cilj - uzimanje organa i njihovu prodaju na crnom tržištu.
Majkl Montgomeri - američki radio-novinar koji je pomogao da se otkrije zločin u selu Ćuška iz maja 1999. godine, počeo je da prikuplja zastrašujuće priče koje se odnose na OVK.
Mnogi izvori su naveli da je OVK slao one koji su osumnjičeni za "izdaju" u logore u Albaniju. Ipak, on je vjerovao da su priče o vađenju ljudskih organa - propaganda koju je podmetnula srpska vlada, pa je potražio dodatne izvore.
Troje ljudi se sjetilo da su zatvorenici odvođeni u "Žutu kuću" blizu albanskog grada Burelja, a još jedan vozač OVK-a je ispričao da su bila "dva mjesta gde su dovodili ljude, ali da se nikad ni po koga nisu vratili".
Većina "isporuka" sadržala je organe dvoje-troje Srba, mada je Montgomerijev izvor naveo da je OVK ponekad "obrađivao" i po petoro Srba odjednom.
Istraga ga je dovela i do sada već ozloglašene "Žute kuće", ali je smatrao da si im potrebni jači dokazi prije nego što ljudima pokuca na vrata.
"Smatrali smo da možemo da objelodanimo podatke do kojih smo došli samo ako budu otkrivena tijela i ako se dokaže da je riječ o ljudima sa spiska nestalih - navodi "Njujorker" Montogomerijeve riječi.
Iako je obustavio svoju istragu, Montgomeri se obratio Kancelariji UN za nestala lica na Kosovu i ukazao na činjenicu da je tokom 1999. i 2000. godine između 100 i 300 zatvorenika odvedeno u Albaniju i da su nekima od njih u improvizovanim klinikama izvađeni organi.
UN je o tome obavijestio Tribunal u Hagu, a Montgomerijeva zabilješka stigla je do Karle del Ponte, koja se spremala da podigne optužnicu protiv Ramuša Haradinaja.
U svojim zabilješkama Montgomeri je citirao izvor koji je naveo da je Haradinaj morao da zna za trgovinu ljudskim organima zbog toga što je njegov brat Daut blizak članovima OVK koji su se time bavili.
Del Ponteova je znala da će teško osuditi Haradinaja, a - pokušavajući da pribavi što više dokaza protiv njega - ovlastila je Majkla Montogomerija da sa timom UN posjeti misterioznu "Žutu kuću".
Međutim, albanski tužilac Arben Dila ismijao je grupu istražioca, uz komentar: “Nema Srba ovdje. Ali, ako je neko i doveo Srbe i poubijao ih - to je bila dobra stvar”. Dila je kasnije demantovao da je rekao tako nešto.
Ipak, uspjeli su da uđu u "Žutu kuću" (sada okrečenu u bijelo) i da u njoj pronađu tragove krvi. Vlasnik je davao kontradiktorna objašnjenja - od toga da se njegova žena porodila u toj sobi do toga da je tu "klao piliće".
Istražioci su zaključili da, iako mrlja od krvi koju su pronašli ne dokazuje ništa, predstavlja značajan trag.
Osim toga, u dvorištu "Žute kuće" pronašli su gomilu ostataka medicinskog materijala. Pronađeni predmeti prebačeni su u Hag i predati timu Karle del Ponte. Međutim, nisu bili dovoljan dokaz i nisu mogli biti dovedeni u vezu sa Haradinajem.
Ovo su izvodi iz teksta "Pokažite nam tijela" (Bring up the bodies) autora Nikolasa Šmidla, a tekst je u cjelini objavljen na sajtu "Njujorkera", a u pisanom izdanju biće objavljen 6. maja.
(Srna/MONDO)