Najskuplji objekat SFRJ vrijedan 4,6 milijardi dolara, pretvoren je iz Titovog bunkera u muzej moderne umjetnosti.
Nekada jedna od najstrožije čuvanih vojnih tajni u SFRJ i jedan od naskupljih objekata u toj zemlji - Titov bunker u Konjicu, površine oko 6.500 kvadratnih metara, nedavno je pretvoren u muzej moderne umjetnosti.
Za bunker, udaljen oko 40 kilometara južno od Sarajeva, čija je izgradnja trajala punih 26 godina - od 1953. do 1979. godine - u nekadašnjoj Jugoslaviji malo je ljudi znalo, dok je danas postalo mjesto okupljanja umjetnika iz regiona, Evrope i svijeta.
To sklonište, koje može da izdrži veći nuklearni napad, poreske obveznike SFRJ koštao je oko 4,6 milijardi dolara, što ga čini jednim od najskupljih objekata bivše Jugoslavije.
"Biramo umjetnike kod kojih ovo mjesto i njegov kontekst izaziva reakciju. Ispričali smo im cijelu priču o bunkeru, jednom jedinstvenom postrojenju, koje je bilo jedna od najvećih tajni Jugoslavije", rekao je agenciji Frans pres kustos muzeja Branko Frančeski.
Dizajner iz Severne Irske Konor Mekgrejdi ovo mjesto doživljava kao spomenik prošlim vremenima. "Za mene, ovaj bunker je spomenik, ali to je prije svega spomenik ideološkim podelama, to je spomenik podijeljenoj Evropi i polarizovanom svijetu, rasturenom Drugim svjetskim ratom i Hladnim ratom", rekao je Mekgrejdi.
Prema njegovim riječima, za umjetnost je karakteristično da postavlja pitanja o realnim savremenim temama. "To je zato što i dalje imamo tu klimu podjela i strahova".
U tom bunkeru je ove godine prvi put održano Bijenale savremene umjetnosti "D-0 ARK Underground - TIME MACHINE - No Network", na kojem je učestvovalo 47 renomiranih umjetnika.
Bijenale je posjetilo više od 10.000 ljudi, otprilike isti broj koliko je godišnje posjećivalo Titov bunker prije nego što je pretvoren u muzej.
"Pokušavamo da izgradimo mostove među ljudima, a i da za buduće generacije zaštitimo ogromni prostor koji je perfektno očuvan, našu kulturnu i istorijsku zaostavštinu", rekao je direktor Bijenala Edo Hodžić.
Francuski umjetnik Pijer Kurten smatra da bunker posjeduje ogromnu energiju koja može da inspiriše.
"Ovo mjesto ima takvo fizičko prisustvo, da, prema mom mišljenju, ono predsavlja veliki izazov za umjetnike da izlažu njihov rad, zato što se osjeća težina prošlosti, istorije, memorije pune pitanja. Ne nalazimo se na nekom obično mjestu", ocijenio je Kurten.
Postoje razne lokalne priče vezane za ovaj objekat, među kojima je i ona da su za vrijeme gradnje bunkera radnici dovoženi vezanih očiju, a da su im tek na gradilištu, unutar stijene, povezi skidani.
Prema nepotvrđenim svjedočenjima nekih radnika, nije bilo radne smjene a da barem jedan radnik nije izgubio život za vrijeme izgradnje bunkera.
(Tanjug)