Jedan od najmoćnijih ljudi u Srbiji u autorskom tekstu piše o svom viđenju Evrope danas i tome zašto i kako Srbi mogu u Evropsku uniju.
"Rizikujući da budem ismijan, što zbog nevelikih literarnih sposobnosti, što zbog pisanja na temu o kojoj su mnogi, pametniji i obrazovaniji od mene već dali svoj sud, ipak ću pokušati da bez idolatrijskog pristupa govorim o evropskoj današnjici, budućnosti i mjestu Srbije, oko i unutar Evropske unije", riječi su kojima je prvi potpredsjednik Vlade Srbije i ministar odbrane započeo svoj autorski tekst povodom Dana Evrope za beogradski dnevnik "Danas".
"Koliko puta dnevno samo izgovorimo to "Evropa", bez velikih emocija, svjesni da pominjemo nešto što još nismo dohvatili, češće optužujući sve druge za to, nego razmišljajući o sopstvenim greškama ili sopstvenoj krivici. Makar djelimičnoj.
Mi Srbi, polazim prvo od sebe, a potom i od onih mnogo važnijih od mene, koji nisu imali pravo na tu i takvu grešku, nismo shvatali politički značaj Evropske ekonomske zajednice, kasnije Unije. Mi smo, valjda, jedini koji su prespavali pad Berlinskog zida, ili uopšte nisu razumjeli političke i ekonomske procese koji su se valjali Evropom i svijetom", pišeVučić.
Živjeli smo u prošlosti, uživajući, lakomisleno, u našem herojskom otporu svakoj ideji koja bi dolazila iz svijeta očekujući da neradom, podrškom s Marsa, ili neke druge planete, obezbjedimo granice koje smo željeli, imamo plate kakve imaju oni koji rade dvostruko više od nas. Razume se, to nije moglo da prođe. Svi zajedno tresnuli smo na zemlju i taj slobodni pad sa visina bio je bolan za svakog od nas pojedinačno, ali i za cijeli naš narod i našu državu. Jedino dobro u svemu tome je to što smo, bar poslije dvadeset godina, uspjeli da sagledamo, prihvatimo i priznamo sopstvene greške, pragmatično i realno pokušavajući da saniramo posljedice svega štetnog što smo iza sebe ostavili....
Da se razumijemo, daleko od toga da je Evropa laka tema za Srbe. Nije. Ta i takva Evropa bezbroj puta se ogriješila o srpski narod i državu i to ni sami Evropljani ne kriju. Nerijetko su koristili dvostruke standarde i aršine za krizu na prostoru bivše Jugoslavije, krivac je uvijek bio samo jedan. Pružali su i pružaju, čast izuzecima, nedvosmislenu podršku projektu stvaranja nezavisnog Kosova. To su činjenice. To su i njihovi politički interesi. Ipak, da pođemo od sebe. Kako smo to mi, uvijek najpametniji, uspjeli da sve ujedinimo protiv sebe. Nije li nas naš inat preskupo stajao? Nismo li mogli da budemo realniji u svojim željama i zahtjevima, marljiviji u prikupljanju podrške za naše političke stavove, ili smo se samo oslanjali na naše mišiće, epsku retoriku i iščekivanje darova s neba?
Da ne bude zabune, ovo piše jedan od onih koji se, valjda, baš tako ponašao i zato to i te kako dobro razumije. I, upravo zato, uvjeren sam da promjena našeg stava, našeg odnosa prema Evropi i zapadnom svijetu, ali i prema Rusiji, koju ćemo poštovati i voljeti, ali ne i idealizovati, predstavlja početak stvaranja uspješnije, modernije i snažnije Srbije, Srbije koja će za koju godinu moći da bude stvarni lider u regionu, po visini plata i penzija, ekonomskom rastu, političkoj i svakoj drugoj stabilnosti, a ne da budemo lideri u regionu samo u toku izbornih kampanja, a da ni u čemu nismo ispred ni svojih najbližih komšija, a kamoli evropskih giganata...
...Evropa je zajednica pet stotina miliona ljudi koji su uspjeli da strogim pravilima naprave zajednički imenitelj vrijednosti koje brane, ciljeva koje postavljaju pred sebe i mehanizama kojima rješavaju međusobne probleme.
Možemo li i mi Srbi u to da se uklopimo?
Mislim da možemo. U stvari, moramo. Ne zbog njih iz Evrope, već zbog nas i budućnosti Srbije. Ne moramo ni da ih volimo, što nam, svakako, neće teško pasti, ali možemo i moramo da poštujemo njihove zakone, pravila, uređenost, prava, obaveze i ono što proizlazi iz svega navedenog: uspješna i napredna ekonomija.
Naša obaveza je da po dobijanju datuma za otpočinjanje pregovora o članstvu u Evropskoj uniji, svi zajedno, iz petnih žila pokušamo da nadoknadimo vrijeme koje smo izgubili, da pokušamo da se na ulazu u ciljnu ravninu izjednačimo sa većinom u regionu i u finišu budemo uspješniji od ostalih. Imamo sjajne mlade ljude, obrazovane, energične i zajedno s njima moramo da privučemo više investitora nego naše komšije, moramo da stvorimo ambijent u kojem će svi željeti da dođu u Srbiju, da radimo na promjeni imidža, da Srbija postane mjesto ekonomskog i političkog procvata, a ne vječiti izvor problema, stvarnih ili izmišljenih, svejedno....
Cijeli autorski tekst možete pogledati OVDJE.
(MONDO, foto: printscreen)