Florans Artman poslije oslobađajuće presude za Jovicu Stanišiću i Franka Simatovića Frenkija ocjenjuje da ostaje samo osjećaj iznevjerenosti.
Florans Artman, nekadašnja portparolka bivše glavne haške tužiteljke Karle del Ponte ocijenila je da je oslobađajuća presuda za bivše šefove srpske Službe državne bezbjednosti Jovice Stanišića i Franka Simatovića Frenkija "najvidljiviji u nizu udaraca na kredibilitet Haškog tribunala u završnoj fazi njegovog rada".
"Haški sud je potvrdio da teži da ukine, iz međunarodnog krivičnog prava, (instituciju) zapovjedne odgovornosti kao i koncept saučesništva vojnog i civilnog vrha u slučaju sistemskog nasilja. Time su nagrađeni mozgovi sistema koji su obmanom uspjeli da planiraju i organizuju masovno nasilje, a sve preko paravana organizacije, pazeći da ne napišu direktno naređenje", rekla je Artman za agenciju Anadoliju.
Prema njenim riječima Haški tribunal je "naglo ušao u proces ukidanja Ženevske konvencije i, time, uništava sve što je napravljeno poslije Drugog svjetskog rata da bi se zaštitili civili u ratu".
"Događa se u Hagu jedan preokret koji žrtve posljednjeg rata u Europi, osjećaju na svojoj koži, ali koji ima i dalekosežne posljedice i to širom svijeta", naglasila je Artman.
Ona je dodala da poslije ovakvih odluka Tribunala ostaje samo osjećaj iznevjerenosti.
"Mogu zamisliti reakcije žrtava čija su djeca direktno stradala od 'duhova tame' koji su bili otjelotvoreni u likovima Stanišića i Simatovića, sada već slobodnih ljudi. Po svemu sudeći, nažalost, odgovornost za zločine (koji sud ne poriče) se svodi na lokalne igrače, a ne na mozgove", rekla je Artman.
Ona ističe da se stiče "gorak osjećaj prevare, jer nije ni istina i nije ni pravda".
Haški tribunal presudio je da Stanišić i Simatović nisu odgovorni za usmjeravanje, organizovanje, opremanje, obučavanje, naoružavanje i financiranje jedinica Državne bezbjednosti Srbije, koje su, kako se navodi u optužnici, ubijale, progonile i deportirale hrvatske, bošnjačke i civile bosanske Hrvate i druge nesrbe iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske od 1991. do 1995. godine.
"Najviše onespokojava osjećaj bespomoćnosti i gašenja ikakve nade za istinu, pravdu za žrtve i uspostavljanje nekog mira. Izgleda da je Haški sud želio pred kraj (rada) reći nam da je sve u što smo vjerovali bila samo utopija", primjetila je Artman.
(Tanjug, foto: printscreen)