U Srbiji su i dalje na snazi dva grafička rješenja jednog te istog grba, iako je novo stupilo na snagu još 2010.
Izmijenjeni grb Srbije stupio je „na snagu" u novembru 2010, a trećina državnih zastava i dalje ima staro grafičko rješenje koje je još 1903. detaljno razradio srpski istoričar Stojan Novaković, pišu "Novosti".
On je precizirao detalje grba koji je Bečlija Ernst Kral izradio po narudžbini kralja Milana, 1892.
Stari grb je i na kovanicama, gotovo na svim zastavama u zatvorenom prostoru, kao i na tablama državnih institucija. Mada, ističe Grujić, veliki broj tabli i dalje ima jugoslovenske simbole:
"Na automobilskim tablicama čak imamo nešto što nije grb. Između slova i brojeva nalazi se štit sa krstom i četiri ocila, a to nije ni bio, niti će biti grb", kaže heraldičar Ljubodrag Grujić, koji je prije tri godine, na zahtjev Vlade, uradio verziju srpskog grba, koju je Vlada i usvojila.
Ubrzo poslije toga počele su polemike da li orlovi imaju papagajske kljunove, da li noge liče na ptičje ili kokošije, da li je grb iznevjerio nemanjićku tradiciju, a prije svega, koliko košta zamjena državnih simbola na zastavama, pečatima, državnim tablama, tablicama, dokumentima građana...
Polemika je završena tako što je Vlada formirala komisiju na čelu sa tadašim ministrom kulture Predragom Markovićem, koja je imala zadatak da precizira grafičko rješenje.
Kako list saznaje iz izvora bliskih samoj komisiji, ona je, u stvari, trebalo da napravi kompromis između starog rješenja koje je ostalo prihvaćeno u narodu, i novog na koji mnogi nisu mogli da se naviknu.
Marković je odmah donio odluku da oba grafička rješenja, i staro i Grujićevo, ostaju na snazi do daljeg. Ova odluka nikada, kažu izvori bliski Vladi, nije formalno ukinuta, kao što formalno nije rasformirana ni Komisija, niti je formirana nova.
Takođe, Komisija nikada nije nijedno finalno rješenje predložila nijednoj državnoj instituciji, već je cijelo to pitanje spontano gurnuto pod tepih.
Za Grujića to znači da je na snazi samo jedno zvanično rješenje - njegovo. A za članove Komisije to znači da je Vlada prećutno pustila da preživi ono koje se više „odomaćilo", a oni misle da je to staro. Jer, kako kažu, i dalje se na automobile lijepe naljepnice sa starim orlom, koje su izrađene još 2005, pošto su postojeći državni simboli vraćeni preporukom Narodne skupštine 17. avgusta 2004, na prijedlog samog Predraga Markovića i njegovim potpisom.
Zanimljivo je i da je bivši predsjednik Skupštine prvi etalon za državne simbole platio iz svog džepa prije nego što ih je dao tadašnjoj Skupštini na uvid. On je, prektično vratio u život jedini grb koji je Srbija imala do osnivanja Jugoslavije, i to je kasnije potvrđeno zakonom. Takođe, zahvaljujući tome, Srbija je sačekala svoju nezavisnost, 2006. godine, sa grbom. Etalon je odmah poslat u ambasade i diplomatska predstavništva, gdje su po tome sašivene zastave.
Zatim je ostalo samo da se utvrde tehnički detalji i standardi - kad i do koje mjere će se grb smanjivati (koje elemente će moći da gubi) kada se, recimo, štampa na vizit-kartama, ili kako će izgledati na platnu, kako na papiru, kako izliven...
Tu su već nastali nesporazumi oko izgleda orla i plašta, ali i troškova. Tvorci izmijenjenog grba konstatovali su da će troškovi biti minimalni jer je odmah trebalo promijeniti samo veliki državni pečat, dok bi se zastave i dokumenta menjali postepeno. Na pitanje da li su pečati do danas promijenjeni, tvorac novog grafičkog rješenja Ljubodrag Grujović odgovara da ne zna:
"Što se tiče zastava, one se mijenjaju polako, kako im prođe životni vijek od dvije-tri godine. Većini spoljnih je taj vijek prošao, ali one u unutrašnjim prostorijama nisu mijenjane. Ni Vojska nije mijenjala obilježja, jer ona ima sopstvena čije grafičko rješenje ne mora da prati zvanično, posebno kad je u pitanju izgled orla. Ali ja i dalje stojim iza toga da Srbija ima samo jedan grb i jedno grafičko rješenje, ono drugo nikada nije bilo na snazi".
Prema mišljenju jednog od članova Komisije, Grujovićevo rješenje jeste uklonilo niz nestandardnih detalja, ali višegodišnja tradicija upotrebe starog izgleda, ma kako heraldičarima parala oči zbog primjetnog uticaja Beča, stekla je više simpatija u narodu. Zato vjeruju da će baš ona preživjeti.
Oni koji brane stari grb podsjećaju da je Novaković orlove preslikavao iz srpskih manastira Žiče, Lazarice, Ljubostinje. Srpski tetragram uzet je iz Dečana. Takođe misle da Srbija kao republika ne bi trebalo da ima ovakvu kraljevski krunu i hermelinski plašt, već nemanjićku krunu kao izraz tradicije. Poštovaoci novog rješenja tvrde da su ispravljene greške, pa je jezik orla povezan sa kljunom, a noge više nemaju perje do kandži i ne podsjećaju na kokošije. Kljunovi, kažu, jesu uvećani, ali kao kod ruskog orla, da bi se vidjeli i kada su umanjeni.
(MONDO, Foto: Ilustracija)