Crkveni i narodni praznik Petrovdan posvećen je svetim apostolima Petru i Pavlu, najznačajnijim sljedbenicima Hrista i osnivačima hrišćanske crkve.
Praznik se slavi 29. juna po starojulijanskom kalendaru (12. jul po gregorijanskom), i jedan je od važnih datuma ljetnjeg ciklusa praznika.
Petrovdan se u tradiciji slovenskih naroda smatra prelomnim datumom, poslije koga u prirodi nastupaju promjene, približava se jesen.
Kod Srba postoji običaj da se uoči ovog velikog praznika pale lile, koje se prave od mlade kore divlje trešnje ili breze. Obično se to radi na mjestima gde se narod okuplja, na trgovima, raskršćima i u tome učestvuju djeca i omladina.
Paljenje vatre i lila simboliše na ona vremena kada su hristoborni carevi progonili i mučili hrišćane, vezujući ih za drvene stubove, natapajući ih smolom i paleći ih. Njihova tijela su tada gorjela kao buktinje, osvjetljavajući trgove kao danas simbolične vatre i lile.
Na Petrovdan se ništa ne radi u polju, naročito se ne uprežu konji u kola.
Opšti je običaj kod Srba u Vojvodini da se do Petrovdana nisu smjele sjeći jabuke nožem, niti se smjelo jabukama loptati, ili pak udarati jednu o drugu jabuku, jer se vjerovalo, da će ako se to čini, padati krupan grad i uništiti usjeve.
U nekim selima južnog Banata na Petrovdan ujutru raznose jabuke prvim susjedima za dušu umrlih, a ponegdje se jabuke odnose u crkvu na osvećenje.
Opšti je običaj da se za Petrovdan mijese kolači sa jabukama koji se zovu "petrovača".
Kod Srba Petrovdan je slava pekara i ribara. Ovaj praznik u Srbiji se obilježava kao slava mnogobrojnih pravoslavnih porodica, ali i mjesta. Tako Petrovdan danas kao gradsku slavu slavi i Jagodina, čija je crkva posvećena ovim svecima stara 117. godina.
Danas praznujemo najveća dva junaka u rodu ljudskom. Dva najveća junaka koji su se borili i hrvali i pobijedili - koga? Smrt. Koga još? Grijeh. Koga još? Đavola, pakao. Da, mi slavimo danas ta dva najveća junaka Apostola, Petra i Pavla. Jer Gospod Hristos nije došao u ovaj svijet za neku sitnu stvar. Postao je čovjek da bi rešio glavne probleme naše, glavna pitanja života našeg, bića našeg: ko je čovjek, šta je čovjek?
Došavši u ovaj svijet, On je došao u tamnicu lešina. Svi su bili smrtni, svi ljudi pod grijehom, svi ljudi pod strastima, svi ljudi pod vlašću đavola. I On je jedini i prvi pobijedio smrt Vaskrsenjem Svojim, pobijedio grijeh uzevši na Sebe grijehe naše, i oslobodivši nas od grijehova naših.
I pobijedio đavole, sve đavole od koji su uvijek, i grijeh, i strast, i svaka smrt. I tu silu koja pobjeđuje smrt, silu koja pobjeđuje greh, silu koja pobjeđuje đavola - Gospod je dao svojim Učenicima, Svojim Apostolima. Dao Dvanaestorici Apostola kada ih je poslao u svijet ovaj i rekao im: „Evo, dajem vam vlast nad svakom silom vražijom. Bolesti iscjeljujte, gubave čistite, mrtve vaskrsavajte“ (Mt. 10,8). I taj strašni i veliki i odgovorni posao Sveti Apostoli su primili na sebe.
Prepodobni Justin Ćelijski, PRAZNIČNE BESJEDE (Beograd, 1998.)
ŠTA KAŽE CRKVA
Petrovdanskim slavljem završava se Petrovski post i počinje pričešće vjernika koji su poštovali pravila predviđena kanonom Crkve.
Praznik Svetih apostola Petra i Pavla, ustanovljen je kao pomen na stradanje apostola u Rimu 67. godine nove ere (prema nekim izvorima 69. godine).
Sveti apostol Petar (rođen kao Simon) bio je jedan od dvanaestorice apostola i pominje se kao jedan od najodanijih Hristovih sljedbenika.
Riječi "Ti si Hristos, Sin Boga Živoga", zapisane u Jevanđeljima, izraz su njegove tvrde vjere u hrišćansko spasenje, pa se do danas ponavljaju u hrišćanskim molitvama.
Petar na grčkom znači "kamen".
"Ti si, Petre, stijena na kojoj ću sagraditi crkvu svoju i vrata paklena neće joj ništa moći", kaže Jevanđelje po Mateju.
Sveti apostol Petar smatra se piscem dvije poslanice u crkvi poznate kao - Saborne Petrove poslanice koje su pridružene Novom zavjetu.
Nakon Hristovog vaznesenja i silaska Svetog Duha na apostole, propovedao je vjeru po Palestini, Siriji, Antiohiji, Maloj Aziji i Rimu, gde je dva puta boravio.
Kao episkop proveo je sedam godina u Antiohiji i tada je za sljedbenike Hristovog učenja nastao pojam hrišćani.
U "Prologu" episkopa Nikolaja Velimirovića apostol Petar je predstavljen kao "neustrašivi i silni propovjednik Jevanđelja", čije se ime pominje posle silaska Svetog Duha na apostole i poslije besjede koju je održao u Jerusalimu, kada je "pridobio i preobratio u hrišćanstvo 3.000 duša".
Sveti apostol Pavle rodom je iz Tarsa i prvo je bio farisej Savle i veliki progonitelj hrišćana.
Bio je veoma obrazovan i imao je status građanina Rima. Pavle nije spadao u grupu prve dvanaestorice apostola, već u tzv. sedamdeset drugih apostola.
Predanje kaže da je oko deset godina bio mlađi od Hrista sa kojim se nikada nije sreo, ali da je u njega povjerovao i postao jedan od najvećih propovjednika i teologa prve hrišćanske crkve.
"Gospod mu se javio... i čudesno ga preobratio u vjeru Hrišćansku", zapisao je u "Prologu" episkop Velimirović.
Kada je krenuo u Damask, na putu je sijevnula munja i začuo se glas s neba: "Savle, Savle, zašto me progoniš", nakon čega je oslijepeo.
Pavle je tri dana bio slijep, ali mu se vid vratio poslije krštenja.
Car Neron, veliki progonitelj hrišćana, pogubio je oba svetitelja u Rimu. Pavle je uhapšen u Rimu i bačen u tamnicu. Pogubljen je zajedno sa Petrom. Pavlu je odrubljena glava, a Petar je raspet na krst naopačke.
Na ikonama ova dva sveca predstavljaju se zajedno - Petar drži ključeve u ruci, a Pavle mač.