U ponedjeljak je u Hrvatskoj stupila na snagu Istanbulska konvencija oko koje su se, u vrijeme upućivanja njenog prijedloga u zakonodavnu proceduru, u političkoj javnosti lomila koplja.
Jedna strana tvrdila je da se time štite žene od nasilja, a druga da se zapravo uvodi rodna ideologija.
Vlada je 22. marta jednoglasno prihvatila prijedlog zakona o potvrđivanju Konvencije Savjeta Evrope o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, dok ga je Hrvatski sabor potvrdio 13. aprila, pri čemu se 30 zastupnika izjasnilo protiv ratifikacije, među njima i 14 HDZ-ovih, a dvojica su bili u sabornici, ali nisu glasali.
Krajem marta održan je protest protiv ratifikacije Istanbulske konvencije, na kojem se po tvrdnjama organizatora okupilo sedamdesetak hiljada ljudi, dok je prema procjeni policije bilo tek oko pet hiljada sudionika.
Predstavnici građanske inicijative Istina o Istanbulskoj predali su 20. juna Hrvatskom saboru 377.635 potpisa hrvatskih birača za raspisivanje referenduma o otkazivanju Konvencije.
Sredinom septembra su Ustavnom sudu predali žalbu na negativni odgovor Ministarstva uprave na njihov zahtjev da promatrači inicijative učestvuju u provjeri potpisa prikupljenih za otkazivanje Istanbulske konvencije.
Hrvatska je 13. juna položila ispravu o ratifikaciji Istanbulske konvencije Savjetu Evrope, zajedno s rezervom i interpretativnom izjavom, objavilo je Ministarstvo vanjskih i evropskih poslova, dodajući da će konvencija u Hrvatskoj stupiti na snagu 1. oktobra.
Činu polaganja ratifikacijske isprave uz potvrđivanje u Hrvatskom saboru 13. aprila prethodilo je potpisivanje izjave o ratifikaciji te konvencije predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović 24. svibnja. Time je Hrvatska postala 31. država stranka tog međunarodnog ugovora, javlja Hina.
Konvencija Savjeta Evrope o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, prvi je pravno obvezujući i sveobuhvatan međunarodni mehanizam za borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, navela je Vlada RH na svojim stranicama, navodeći da taj dokument pruža nov i detaljan međunarodnopravni okvir za djelotvornije iskorjenjivanje porodičnogt nasilja i nasilja nad ženama.
Konvencija se odnosi na čitav niz nasilnih i traumatizirajućih djela, čije su žrtve u velikoj većini žene, a ta djela obuhvataju psihičko, tjelesno i seksualno nasilje, uključujući silovanje, prisilni brak, uhođenje, tjelesno nasilje, sakaćenje ženskih spolnih organa, prisilni pobačaj, prisilnu sterilizaciju i seksualno uznemiravanje.
Konvencija prvi put donosi međunarodnu definiciju nasilja u porodici. Prema Konvenciji, nasilje u porodici označava sva djela tjelesnog, seksualnog, psihičkog ili ekonomskog nasilja koja se događaju u porodici, kućanstvu, između bivših ili sadašnjih bračnih drugova ili partnera, neovisno o tome dijeli li počinitelj ili je dijelio prebivalište sa žrtvom.