Najčešća greška pri postavljanju pločica na podu je neravna podloga – saznajte kako da provjerite ravnost betona i pravilno pripremite pod prije lijepljenja pločica.
- Najveća greška pri postavljanju pločica je postavljanje na neravnu betonsku podlogu.
- Ravnost poda treba proveriti libelom, krednom linijom ili laserskim nivelatorom.
- Samonivelirajuća masa i dobra priprema sprečavaju pucanje i pomjeranje pločica.
Tokom više decenija renoviranja različitih kuća, radio sam projekte koje sam volio više i manje. Postavljanje podnih pločica je posao u kojem uživam, ali mi je bilo potrebno dosta pokušaja i grešaka da bih stekao sigurnost.
Kada je riječ o greškama koje ljudi prave pri postavljanju pločica, najveću sam napravio prvi put kada sam radio ovaj posao.
Supruga i ja smo odlučili da postavimo pločice dok smo završavali podrum u kući iz 1920-ih. Postavljanje pločica preko postojećeg betonskog poda djelovalo je kao lak zadatak, posebno u poređenju sa gletovanjem zidova ili ugradnjom kupatila, piše HouseDigest.
Da sam se bolje informisao, shvatio bih da postavljanje pločica na čvrstu, ali neravnu podlogu dovodi do pucanja. Tu lekciju sam naučio na teži način.
Stari betonski pod u podrumu bio je uglavnom ravan, ali je na nekim mestima blago pomjeren. Da sam koristio dugačku libelu, te razlike bi bile lako uočljive – ali nisam.
Pored toga, pod je imao mali odvod za kondenz iz sistema grijanja i hlađenja. Znao sam da mogu da postavim perforiranu drenažnu pločicu preko odvoda kako bi sistem nastavio da radi. Međutim, nisam uzeo u obzir blagi nagib poda oko odvoda, što nije bilo pogodno za direktno postavljanje pločica.
Zbog tih grešaka, ubrzo sam otkrio najveći nedostatak pločica: pločice su se pomjerale i pucale čim su ljudi počeli da hodaju po njima.
Kako je trebalo da provjerim da li je beton ravan
Postoji više načina da se provjeri da li je betonska podloga ravna prije postavljanja pločica. Pošto sam tada radio sa ograničenim budžetom, najjednostavnije bi bilo da razvučem krednu liniju po podu i vidim gde postoje udubljenja i ispupčenja. Ta mjesta sam mogao da označim i izravnam prije početka rada.
Druga opcija je bila da postavim dugu libelu na pod i obilježim previsoke i preniske tačke. Iako bi to zahtijevalo vrijeme, takva priprema bi me poštedjela kasnijeg mijenjanja popucalih pločica.
Ako je budžet veći, dobra ideja je iznajmiti lasersku libelu. Postavi se na sredinu prostorije i jasno pokazuje visoke i niske zone poda.
Pošto sam žurio i želio da uštedim, pretpostavio sam da je pod "dovoljno ravan" i nastavio sa radom – što je bila greška.
Kako je trebalo da izravnam beton prije postavljanja pločica
Iz iskustva sam naučio da je trebalo da izravnam neravan betonski pod prije postavljanja pločica. Nakon temeljnog čišćenja, sljedeći korak je upotreba samonivelirajuće mase.
Na kasnijim projektima shvatio sam da je najbolje prvo nanijeti prajmer za beton, koji omogućava da se samonivelirajuća masa dobro veže za postojeći pod. Prajmer se nanosi slično kao farba, najčešće valjkom.
Kada se prajmer osuši, dodaje se samonivelirajuća masa. Važno je pripremiti dovoljnu količinu i nanijeti je od najudaljenijeg ugla prostorije ka vratima, kako se ne biste "zarobili" u prostoru.
Nakon sušenja treba ponovo provjeriti ravnost poda. Ako postoje manja udubljenja, mogu se popuniti masom za reparaciju.
Kada je pod potpuno ravan i suv, pločice se mogu postaviti bez pomjeranja i pucanja. Kao što sam naučio na sopstvenim greškama, dobra priprema je ključ uspjeha.
