Svaka godina donese desetine serija i stotine filmova, ali tek nekolicina njih preživi test vremena.
- Najuticajnije serije ove godine bile su "The Last of Us", "Adolescence", "Fallout" i "The Bear", jer su se ozbiljno i bez zadrške bavile traumom, nasiljem, raspadom društva i pritiscima savremenog života.
- Najuticajniji filmovi ove godine bili su "Dune: Part Two", "Oppenheimer", "Poor Things", "Zone of Interest" i "Civil War", ostavljajući trajan trag upravo zato što su kroz različite žanrove otvorili pitanja moći, odgovornosti, rata i moralnog sloma savremenog svijeta.
Postalo je jasno da će se pamtiti samo ona ostvarenja koja su imala hrabrosti da se ozbiljno bave ozbiljnim temama – ratom, moći, traumom, odgovornošću, raspadom društva i ličnim slomovima. Sve ostalo, koliko god bilo gledano ili skupo producirano, ostaje tek šum u pozadini.
Serije koje su napravile razliku
U televizijskom prostoru, "The Last of Us" (druga sezona) je potvrdila da publika ne traži utjehu, već istinu. Ova serija ne nudi jasne heroje niti moralno čiste odluke. Naprotiv, tjera gledaoce da se suoče s pitanjem koliko daleko je čovjek spreman da ide u ime ljubavi, osvete ili preživljavanja. Upravo ta nelagodnost učinila ju je nezaboravnom.
Sličan efekat imao je i "Shogun", koji je pokazao da istorijska drama može biti brutalno savremena. Iza raskošne estetike krije se hladna analiza moći, kolonijalnih ambicija i političke manipulacije. U vremenu površnih narativa, "Shogun" je podsjetio da strpljivo pripovijedanje i kompleksni likovi još imaju publiku. O njenoj relevantnosti govori činjenica da je, iako je izašla godinu dana ranije, nastavila je da dominira analizama, nagradnim sezonama, listama "najboljih", te raspravama o kvalitetu televizije i istorijskog narativa.
Jedno od najvažnijih televizijskih ostvarenja godine bila je i serija "Adolescence", čiji je društveni odjek daleko nadmašio okvire televizije. Brutalno iskrena priča o nasilju među mladima, toksičnoj muškosti i potpunom slomu autoriteta odraslih otvorila je ozbiljnu javnu raspravu o odgovornosti sistema, porodice i društva. "Adolescence" nije nudila objašnjenja koja umiruju, već pitanja koja ostaju – i upravo zbog toga postala je jedna od onih serija koje se pamte kao kulturna prelomnica.
Iznenađenje godine bio je "Fallout", adaptacija video-igre koja je uspjela izbjeći zamku puke zabave. Ispod postapokaliptičnog humora krije se oštra kritika korporativne moći, društvene nejednakosti i iluzije sigurnosti. Serija je pokazala da i žanrovski projekti mogu imati političku težinu – ako to žele.
Na kraju, "The Bear" je ostala jedna od najiskrenijih televizijskih studija savremenog rada i emocionalnog sagorijevanja. Bez velikih tema na papiru, ali s brutalnom preciznošću, serija je govorila o pritisku uspjeha, klasnim razlikama i nemogućnosti bijega iz sopstvenih rana.
Filmovi o kojima se pričalo
Filmska 2025. bila je još nemilosrdnija prema površnosti. "Dune: Part Two" se izdvojio ne samo kao spektakl, već kao ozbiljna politička alegorija o mesijanizmu, manipulaciji masa i cijeni moći. To je rijedak primjer blokbastera koji ne podilazi publici, već je izaziva.
Sličan dugotrajan uticaj imao je "Oppenheimer", koji je i u 2025. nastavio da se gleda i tumači. Film nije ponudio olakšanje, već pitanje: može li se znanje odvojiti od odgovornosti? Upravo zbog toga je ostao relevantan i nakon prvog talasa oduševljenja.
"Poor Things" je, s druge strane, pokazao da provokacija ima smisla samo ako iza nje stoji ideja. Film je otvorio neugodne rasprave o slobodi, tijelu i emancipaciji, odbijajući da ponudi jednostavne odgovore. Takva djela rijetko su ugodna, ali su zato trajna.
Jedan od najmračnijih, ali i najvažnijih filmova koji su obilježili godinu bio je "Zone of Interest". Bez eksplicitnog nasilja, ovaj film je razotkrio banalnost zla i ravnodušnost kao njegov najopasniji oblik. To je ostvarenje koje ne traži aplauz, već tišinu – i ostaje u sjećanju upravo zbog toga.
Na kraju, "Civil War" je pogodio nerv vremena. Njegova distopijska vizija Amerike nije djelovala kao naučna fantastika, već kao upozorenje. Film je jasno pokazao da društva ne propadaju naglo, već postepeno, normalizacijom nasilja i podjela.
Zajedničko svim ovim serijama i filmovima nije savršenstvo, već ozbiljnost. U svijetu prezasićenom sadržajem, pamte se samo ona ostvarenja koja imaju šta da kažu i hrabrosti da to kažu bez uljepšavanja.
Sve ostalo nestaje brzo kao što je i došlo. A 2025. je još jednom potvrdila: u vremenu globalne krize, umjetnost bez stava nema trajanje.