Od šarenih obilježivača za knige, do još jedne "preslatke" šolje – sitnice koje nismo planirali kupiti redovno završavaju u našim korpama. Zašto je impulsivna kupovina toliko privlačna i kako je držati pod kontrolom?
Gotovo svi smo se našli u situaciji da u prodavnicu uđemo po jednu stvar, a izađemo s punim rukama neplaniranih sitnica. Male, jeftine i simpatične stvari veoma lako aktiviraju impuls da ih ubacimo u korpu, čak i kada nemaju nikakvu stvarnu funkciju u našem svakodnevnom životu.
Psiholozi objašnjavaju da sitnice djeluju kao brze nagrade. Kada smo umorni, pod stresom ili jednostavno želimo da sebi uljepšamo dan, mozak reaguje na sve što donosi trenutni osjećaj zadovoljstva. Ne mora biti skupo – dovoljno je da je novo, šareno ili zanimljivo.
Marketing dodatno pojačava taj impuls. Prodavnice pažljivo postavljaju male proizvode na najvidljivija mjesta: pored kasa, na ulazu ili uz artikle koje često kupujemo. U trenutku dok čekamo red ili razmišljamo šta još treba da uzmemo, pogled lako sklizne na "korisnu sitnicu" koja djeluje kao dobar dodatak kupovini.
Tu je i poznata iluzija praktičnosti. Mnoge sitnice kupujemo uz misao "moglo bi zatrebati". Iako u većini slučajeva završe u fiokama, osjećaj pripadnosti i spremnosti podstiče kupovinu. Male stvari postaju i simbol identiteta – planer koji obećava organizovaniji život, šolja s motivom koji nas predstavlja, naljepnice koje šalju poruku o našem stilu.
Impulsivna kupovina sama po sebi nije negativna, sve dok je povremena i ne utiče na budžet. Ipak, korisno je osvijestiti navike koje nas vode u nju.
Prije nego što neka sitnica završi u korpi, dobro je postaviti kratko pravilo "pauze od 10 sekundi". Ako u tih deset sekundi možemo jasno navesti stvarnu potrebu ili konkretnu upotrebu – kupovina ima smisla.
Ako ne možemo, vjerovatno se radi samo o trenutnom impulsu koji će proći čim napustimo prodavnicu.